Zvonimir Grozdić : Pigmenti
Pigmenti
Zvonimir Grozdić je u svoje prethodne tri knjige pjesama ustrajavao na stvarnosnoj poeziji obilježenoj ironijom, duhovitošću, društvenom kritičnošću i autoreferencijalnošću, s blagim natruhama nadrealizma i pomalo nesigurnim pokušajima pjesmotvorstva simboličkog predznaka. U svakoj njegovoj novoj knjizi razvojni pomak je bio uočljiv, a nova knjiga „Pigmenti“ Grozdićevo je do sada najuspješnije i najkompaktnije djelo, knjiga u kojoj se oslobodio spomenute nesigurnosti, ostvario veću uvjerljivost i konceptualnu zaokruženost.
Ujedno je to i knjiga u kojoj on radi blagi pomak od mimetičnosti i stvarnosnog modela prema modelu neoegzistencijalizma, u smislu manje zastupljenosti opisivanja aspekata socijalno-društvene stvarnosti i preusmjerenja ka češćem subjektovom propitivanju svoje pozicije (u društvu i braku, a kao simptom krize srednjih godina) i ta bi ga knjiga trebala učiniti bitno vidljivijim nego dosad na književnoj mapi Hrvatske. Bitno je napomenuti da je "Pigmente" uredio i objavio nedavno nažalost prerano preminuli Robert Roklicer, jer Grozdićev izričaj s Roklicerom povezuje izrazita srodnost: u oba slučaja radi se o pjesnicima beskompromisnog, hrabrog, otvorenog i drskog diskursa, svojevrsnim pjesnicima-provokatorima, iako je Grozdić od Roklicera ipak za nijansu blaži.
Zbirka „Pigmenti“ podijeljena je u pet cjelina koje su konceptualno, ugođajno i tematski zaokružene, a već svojim naslovima sugeriraju problemsko-značenjski sadržaj u njima okupljenih pjesama. Prva cjelina nazvana „Zaljev“ sadrži pjesme čiji je fokus na ugođajnosti, atmosferi, tematizaciji odnosa između izvanjkosti, odnosno prirode i njezinih elemenata i lirskog subjekta, pri čemu su motivi kiše, oblaka, uzburkana morskog valovlja, nadolazeće oluje, bure... nerijetko simboličkim odrazom psihičkog i emocionalnog stanja subjekta. Suprotstavljajući čovjeka i prirodu Grozdić apostrofira njihovu povezanost i nedjeljivost, s čovjekom redovito u poziciji podređenosti, pri čemu se inferiornost tog prevladavajućeg drskog i kritički nastrojenog subjekta iščitava kao implikacija zauzetog stava ratobornosti kao sredstva svojevrsne samoobrane. Grozdić tu često poseže za antropomorfiziranjem flore i faune, uz najčešće nadahnute ali ponekad i nategnute i neuspjele igre riječima, prisutne radi postizanja efekta nadrealnosti i očuđenja, što je ipak u većini slučajeva uspješno provedeno. Radi se o pjesmama blage hermetičnosti koje se poigravaju granicom zbilje i mašte, a s obzirom na ambiciju, autora treba pohvaliti za uglavnom uspješno izbjegavanje odskliznuća u pretencioznost.
Peta cjelina naslova „Pigmenti“ okuplja također pjesme sličnog neoegzistencijalističkog pregnuća, za nijansu još izraženije hermetičnosti, blago eksperimentalne ali osjetnije nadrealne, opet uz problematizaciju odnosa čovjeka i njegova okružja, ali ovoga puta uz prirodu u fokus ulaze i motivi urbaniteta. Subjektova nesigurnost i egzistencijalna tjeskoba tu se još jače osjećaju, borbenost je još više poljuljana i pomalo se zakoračuje u fazu pomirenosti i deziluzije. U usporedbi s pjesmama prve cjeline ovi tekstovi kompleksnije su strukturirani, gušći, s još izraženijom metaforikom i osjetnim ozračjem tjeskobe. Smještanjem te cjeline na sam kraj knjige Grozdić sugerira upravo takav izričaj kao svoj mogući daljnji razvojni put.
No, bilo bi šteta da se u budućnosti potpuno odrekne duhovitosti, ironije, sarkazma i erotičnosti kojima su obilato ispunjene središnje tri cjeline zbirke, naslovljene „Koeficijenti.hr“, „Sve teče po planu“ i „Breaking news“, koje donose pjesme ležernijeg ugođaja od onih u prvoj i završnoj cjelini. U njima prevladavaju komadi stvarnosne poezije pisane kolokvijalnim jezikom, pjesme obilježene humorom i autoironijom, ponekad dijaloški koncipirane, a nerijetko i s vrlo efektnim zaključnim poantiranjem. Grozdić ovdje često koristi motiv bračne zajednice za kritičko progovaranje o hrvatskome svagdanu, propituje svoju najčešće gubitničku poziciju u okviru društvene zajednice ali i bračnog mikrosvijeta, pri čemu se ni bračno gnijezdo često ne ćuti utočištem nego kavezom, pa se protiv galopirajuće krize srednjih godina subjekt bori ironijom, alkoholom i preljubom.
Naslov „Breaking news“ sugerira veću usidrenost pjesama u društveno-politički kontekst aktualne zbilje i taj ciklus, nažalost, u većoj mjeri nego ostali sadrži i pjesme dojma banalnosti, nedorađenosti, već viđenog. Dojam popravlja česta duhovitost koja je najzastupljenija u cjelini „Koeficijenti.hr“, čiji naslov svojom kockarskom asocijacijom otkriva i karakter subjektova odnosa spram zbilje koji obilježava bijeg u iluzornost, s čestim referencijama na svijet kocke, automat-klubova i kladionica kao utočišta za okorjele ovisnike o lažnoj nadi. Pjesme iz ove dvije cjeline često su obogaćene autoreferencijalnošću i metatekstualnom nadogradnjom, lirski subjekt često se duhovito referira na svoje pisanje, ali obrađuje i posprdan odnos okoline spram pjesnika u maloj sredini.
Upravo tu malomišćansku usku upućenost jednih na druge, gdje svi znaju sve o svima, Grozdić satirizira u nekoliko pjesama preljubničke tematike, s motivom preljubničkog seksa kao svojevrsne osvete, preljubničkog seksa kao pobune, ali i preljubničkog seksa kao sredstva samozavaravanja, bar kratkotrajnog bijega od osjećaja nedostatnosti, nerealiziranosti, uz prisutan motiv osude licemjerja. U nekoliko pjesama inkorporira otvorene ili pak prikrivene posvete, odnosno svojevrsne zahvale, svojim neupitnim, ali i nedosegnutim uzorima kao što su Allen Grinsberg, Henry Miller ili Charles Bukowski. Grozdićeva je načitanost očita, baš kao i osvještenost, zahvaljujući čemu je izbjegao zamci pukog epigonstva.
Središnja, autoironično naslovljena cjelina „Sve teče po planu“, objedinjava sve spomenute sastojke iz ostalih cjelina. U 12 pjesama koje kronološki, kroz izmjenu 12 mjeseci, prate kalendarsku godinu, Grozdić izlaže ciklus u kojemu naslovna sintagma ironično oslikava subjektovu pomirenost sa stanjem, unatoč svijesti o nesavršenosti zbilje i vlastite pozicije u njoj. Grozdić uspješno posreduje gradaciju ozračja, pa tjeskobu iz početnih "zimskih" pjesama postepeno zamjenjuje proljetno buđenje i rast raspoloženja s kulminacijom pozitivnijeg ozračja u srpnju i kolovozu da bi potom, kako godina klizi svome kraju, sumornost ponovo prevladala. Motive prirode, ponajviše kroz deskriptivne elemente meteoroloških prilika, autor koristi radi kalendarskog lociranja pojedine pjesme u okviru odabranog spomenutog koncepta, ali ih rabi i kao simboličku presliku emocionalno-psihološkog stanja subjekta. Kao rezultat dobivamo solidno ostvarenu zaokruženost tog središnjeg ciklusa s objedinjenjem svih u ostalim cjelinama prisutnih elemenata (kriza srednjih godina, socijalno-društvena kontekstualizacija, problematizacija bračne učmalosti, erotika, ironija, alkohol kao sredstva bijega od nesavršenosti intimne zbilje, osobni doživljaj sebe u odnosu na širu i užu društvenu zajednicu, prirodni elementi izvanjkosti kao simbolički odrazi unutarnjeg svijeta).
Knjiga „Pigmenti“ nadaje se zbirkom raznorodnih pjesama u kojoj, unatoč heterogenosti sadržaja, autor uspjeva ostvariti kompaktnost, a svaku od pet poetskih cjelina solidno konceptulano zaokružuje. Zvonimir Grozdić u podjednakoj je mjeri vješt u kreiranju očuđenja kao i u hiperrealističkoj deskripciji zbilje, a njegova duhovitost najefektnija je u primjerima gdje se njegov u osnovi slab subjekt nastoji prikazati jakim, ne pristajući na luzerštinu i ustrajavajući u otporu i buntu. Prevelika doslovnost u pjesmama kritičkog, mimetičkog, stvarnosnog usmjerenja tek je povremena i samo rijetko rezultira banalnim uratkom. Unatoč izraubanosti toga modela Grozdić u njemu ipak uspjeva ostati dovoljno svjež i efektan, no očito da je i sam prepoznao zamku od upadanja u predvidljivost, pa stvarnosni model (deskripcije zbilje) postepeno zamijenjuje egzistencijalističkim, u većoj se mjeri fokusirajući na subjektovo suočavanje s egzistencijalnom tjeskobom i intimnim propitivanjem svoje pozicije u kontekstu obiteljskog mikrosvijeta ali i šire društvene zajednice.
Iako se još uvijek osjeća stanovita nesigurnost u pjesmama simboličkog, metaforičkog utemeljenja, razvojni pomak u odnosu na prethodne knjige i više je nego očigledan. Zapravo, odskliznuće u pretecioznost u takovrsnim pjesmama rjeđa je i manje brojna u odnosu na banalnost kod pojedinih pjesmama stvarnosnog modela. Zato se Grozdićevi „Pigmenti“ mogu ocijeniti zbirkom u kojoj prevladavaju pjesme koje potvrđuju solidnost, s tek malobrojnim primjerima nedorađenih pjesama koje bismo proglasili suvišnima. Konceptualna zaokruženost pojedinih cjelina, nekoliko primjera sugestivnih igara riječima te bogat značenjski sloj čine od Zvonimira Grozdića pjesnika koji zaslužuje veću pozornost u odnosu na onu koju je dosad na našoj pjesničkoj sceni ostvarivao.
Pigmenti
- FRIKK - Biblioteka tribine Jutra poezije 06/2018.
- 104 str., meki uvez
- ISBN 9789538229008
Zbirka pjesama Zvonimira Grozdića 'Pigmenti' donosi itekako funkcionalnu književnost koja iznosi aktualne poruke, percepciju pojedinca i problematiku cjelokupnoga društva, razdirući se pritom između iznošenja osobnoga i subjektivnoga dojma, viđenja svijeta te sarkastične i zatomljene kritike obojene turobnom metaforikom.