Priča prati lik mladog profesora koji se upušta u avanturu života i kreće putem istoka. Željan je velikog ostvarenja kojim će se uzdići iz jednolične mase. Umjesto da doživi toliko očekivanu slavu, sa svakim novim kilometrom prema istoku sa sebe linja staru kožu. Doživljava potpuni preobražaj. "Samsara" je putopisni roman, knjiga ceste i priča o samospoznaji.

Put na Istok oduvijek je predstavljao ultimativno putovanje, bilo u pustolovnom smislu kao istinska avantura i istraživanje drukčijih mjesta i kultura, bilo u duhovnom, kao traženje odgovora na krajnja pitanja. U europskoj se literaturi, ne bez razloga, opisivalo upravo kao put (samo)spoznaje. Ovu ideju, u pozadini koje je stajala želja za vlastitom slobodom i pomicanjem granica, u raznim su razdobljima utjelovljivali različiti tipovi putnika. Od polovice prošloga stoljeća jedni za drugima na Istok su dolazili (odnosno odlazili) beatnici i hipiji, freakovi i overlanderi te naposljetku backpackeri i takozvani „independent traveleri“. O tome postoji trag u suvremenoj svjetskoj putopisnoj literaturi, pa i u domaćoj; ali naslove koji su preživjeli svoje vrijeme u pravilu su napisali autori snažne putničke osobnosti, čiji je doživljaj putovanja i Istoka nadilazio generacijsku fascinaciju, ne iscrpljujući se tek u oblaku marihuane u Katmanduu ili u kakvom indijskom ašramu.

Među putopiscima – iz prošlih vremena, kada su ovakva putovanja bila više subkulturni trend nego disciplina potrošačkog društva – uvijek je bilo i onih koji nisu putovali da bi vidjeli svijet nego da bi saznali nešto o sebi ili od sebe stvorili ljude kakvi bi željeli biti.

Hrvoje Ivančić pripada soju pisaca kadrih uhvatiti i prepoznati signale koji su takve putnike oduvijek okretali ka Istoku, čak i kad su porivi za putovanjem – kao u junaka ovog romana – prikriveni nekim drugim razlozima. Nije tu riječ samo o junaku/pripovijedaču Ivančićevog romana, dvadesetsedmogodišnjem profesoru povijesti u vezi, koji jednog dana odluči prestati tražiti opravdanje za suhoparnu kolotečinu u kojoj se našao i poći u „čistu, opipljivu stvarnost“ Istoka (žudeći za slavom), nego o samom Ivančiću. Jer, iako je Samsara roman o putu na Istok, to je roman putopisca.

Junakovi doživljaji imaju stvarne obrise i kada su plod mašte. Tim više što su doživljaji isprepleteni s autentičnim opisima mjesta i predjela koje je sam autor prošao na toj vjekovnoj ruti trgovaca i duhovnih tragača: od Istanbula i Turske, preko Irana i Pakistana, pa sve do svetih gradova Indije, u kojima radnja romana kulminira. Ili – putopisnim rječnikom rečeno – junakovo vanjsko i unutarnje putovanje (u stvari, lutanje) dobiva konačni oblik.

Juraj Bubalo

Hrvoje Ivančić rođen je 1983. u Zaboku. U rodnom gradu završava gimnaziju, a studij povijesti u Zagrebu. Putuje Bliskim istokom, Afrikom i Azijom, a reportaže objavljuje u magazinima Globus, Novosti, Prizma, H-alter, te povremeno surađuje i s TV kućama. Objavio je putopise "Dunavski blues – Čamcem od Zagreba do Crnog mora" (SysPrint, 2011.; 2014. – nagrada Rikard Jorgovanić), "Za’atar" (Sandorf, 2018.) i "Iza Mjesečevih planina" (Sandorf, 2021.), te roman "Samsara – Put na Istok" (vlast. nakl., 2014.). Od 2015. član je Hrvatskog društva pisaca. Više o autoru možete saznati na www.hrvojeivancic.hr.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.