Svlačenja značenja : hrvatska književna kikiritika
- Nakladnik: Matica hrvatska Osijek
- 12/2022.
- 411 str., meki uvez
- ISBN 9789532421552
- Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Tekstovi skupljeni između korica knjige „Svlačenja značenja“ književne su kritike, prethodno objavljivane u emisiji „Bibliovizor“ 3. programa Hrvatskog radija te obuhvaćaju osvrte na hrvatsku (a djelomično i na regionalnu) književnost u vremenskome rasponu od 2012. do 2020. godine.
Knjiga je problematski podnaslovljena „hrvatska književna kikiritika“ jer domaća književna kritika, ma koliko dobro bila napisana u ponekim pojedinačnim izvedbama, u posljednje je vrijeme izgubljenoga kritičkog odmaka i pseudokritična je, uslijed suženosti postjugoslavenskoga kulturnoga i recepcijskoga prostora na incestuoznu familijarnost, postajući tako književna kikiritika. Kao što je dio folklora da se uz film jedu kokice, spalo je na to da se uz knjigu posluži i kikiritika, a polemike i bure, značaj i utjecaj, uzbuđenja i zadovoljstva koje naša današnja kikiritika proizvodi grickanja su koja nam ispunjavaju vrijeme i dosadu provincijskog kulturnog života u Hrvatskoj kao i grickanje kikirikija.
U tom smislu „Svlačenja značenja“ prepuštaju se mogućnosti da zbirom uvrštenih tekstova demonstriraju kako možda i nije tako. Ili možda nekog, nekog književnog kritičara, potaknu da više ne bude tako.
Knjiga „Svlačenja značenja“ pozicionira se, motivira i objavljuje u opreci popularnome uzdisanju kako su književni kritičari „topovsko meso“ književne prosudbe i književno-znanstvenih disciplina, što je prilično patetična automistifikacija, utoliko ciničnija i manipulativnija koliko se naša kikiritika odriče nadvremenskih, najviših mjerila kvalitete (za koje – kako kaže – gine poput topovskog mesa) i koliko se, s druge strane, predaje sitnointeresnim kalkulacijama te medijskim i marketinškim prostituiranjima, što je – znamo – notorno češće nagnuće hrvatske književnokritičke prakse.
Igor Gajin (Požega, 1973) diplomirao je hrvatski jezik i književnost na bivšem Pedagoškom fakultetu u Osijeku 2000. godine. Od sredine 90-ih petnaest godina radio u osječkim medijima kao novinar i urednik. Doktorirao na temi tranzicije u hrvatskoj postsocijalističkoj kulturi i književnosti, što je naknadno ukoričeno u knjigu „Lelek tranzicije“. Radi na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku na kolegijima iz područja književnosti i kulturalnih studija.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.