Pred nama se otvara 118 kratkih rezova koji funkcioniraju kao perforacija na filmu u koju ulaze oni kotačići fotoaparata koji ga pokreću pri svakom "okidanju", pri svakom pokušaju slikanja neke nove osobe, nekog zanimljivog prizora ili nepredviđene situacije. Upravo taj dojam imaju čitatelji koji krenu čitati roman "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" autora koji je svoj identitet otkrio tek što su se preko medija objavili rezultati šifriranog Natječaja. Riječ je o Robertu Rokliceru čiji se spisateljski nerv zaustavlja na zbivanjima oko i u životu glavnoga lika romana.

Ovaj kratki, u dahu čitajući roman provokativan je i u isto poprilično ogoljen i okrutan pogled na onaj dio svakodnevlja koji se događa u kafićima, klubovima, na ulicama, na različitim subkulturnim okupljalištima, ali i iza zatvorenih vrata uredskih prostorija, u stanovima ili obiteljskim kućama. Zasićena je ovo proza brutalnoga realizma erotskim prizorima, govorom ulice, dobrim pivom i pelinkovcem, lakim ženama, izgubljenim muškarcima.

Većina njih su neprilagođeni osobenjaci koji osjećaju strah pred nadolazećim događajima, a slika izvanjskoga svijeta koji se u romanu primjećuje snažna je kritika socijalnog i moralnog sustava. Od svih inačica humora dominira ona crnohumorna. Životni stil koji se prepoznaje u romanu sastoji se od poprilično jednostavnog dnevnog ritma ispijanja pića i frustracijskog "pražnjenja" u ženskome tijelu. Bez previše odgovora na pregršt neizgovorenih pitanja.

Tematski je on vezan za grad ili predgrađe, što su statistički mjerljivi sociološki momenti u nestajanju građanstva i apologija najproduktivnije srednje klase koja je opasno osiromašila i približila se anonimnosti i agnonimcima niže, alternativne klase koju dobrim dijelom i ovaj roman artikulira. Nalik je on Bovićevim "Metastazama".

Hiperstvarnost je, uostalom, ono što čitatelji vole te će njihova interaktivna komunikacija naići na plodno tlo i u ovom intrigantno i duhovito naslovljenom romanu kojemu je nakana ukinuti svaku tajnovitost i urbanu "mutavost" upravo onako kako su to imali potrebu učiniti FAK-ovci. (Helena Sablić Tomić)

***

Robert Roklicer (Vukovar, 1970.) studirao je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti (odsjek dramaturgije). Od 1995. godine do 2000. godine radio je u novinarstvu. U tom periodu mnoge njegove eseje i književne kritike prenose eminentne tiskovine diljem svijeta (primjerice - francuski list Le Monde – «Granatiranje Zagreba»). Zastupljen je u desetak zbornika i panorama u RH i inozemstvu. Član je Društva hrvatskih književnika. Voditelj je tribine Jutro poezije.

Do sada je objavio 8 knjiga: "Underground", "Kako se ubiti", "O čemu pričaš", "Oprosti, a i ne moraš", "Pivo ne ostavlja mrlje od kave", "Tamo gdje si ti, nema paukova", "Bez detalja, molim", "Žene, luđaci i malo dobrih pedera".

Roman "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" pobjednik je Matičinog natječaja za prozni rukopis u 2009/2010. godini.

Robert Roklicer (vukovar, 1970) malo o sebi zna, ali ga dobrohotni ljudi podsjećaju da je objavio pet knjiga pjesama: "Underground", "O čemu pričaš", „Pivo ne ostavlja mrlje od kave“, „Tamo gdje si ti, nema paukova“ i „Bez detalja, molim“, dvije knjige kratkih priča: "Oprosti, a i ne moraš" i "Kako se ubiti", te roman „Žene, luđaci i malo dobrih pedera“. Zastupljen je u desetak antologija, panorama i zbornika u zemlji i inozemstvu. Član je društva Hrvatskih književnika, Matice hrvatske i Jutra poezije. Glavni je urednik biblioteke „Lude gljive“.

Za svoj književni rad dobio je nagradu Matica hrvatska – ogranak Osijek 2010. (za neobjavljeni prozni rukopis - roman), nagradu Brod knjižara za 2010. I treću nagradu Frana Galovića za kratku priču 2010.


Internet stranica:
Jutro poezije

Više o autoru:
Priča: Dobitni sistem
Priča: Ananđeo
Priča: Sizifov posao
Razgovor: Novi list

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.