Robert Roklicer čini vidljivim namjeru da u svojim pjesmama, pa i u najnovijoj zbirci koja očigledno nastoji ići protiv struje poznatih pisaca ljubavnih pjesama, učini ravnopravnim takmacem erotsku matricu pjesme, njezino robusno ukazivanje na to da upravo erotsko, bilo ono smiješno ili lakrdijaški tragično, preostaje kao dokazživljenja i postojanja.

I dok klasična ljubavna pjesma nastoji sublimirati strasti i uzvisiti (zajednički) doživljaj erotskog (i duhovnog?) sjedinjenja, Roklicer nastoji što lapidarnije opisati u stihovima zbližavanje i istovremeno razdvajanje partnera koji su nekovrsni društveni i erotski zamorci kratkotrajnih ljubavi. No, oni su upravo stoga pjesniku važan ispis postratnog, malodušnog vremena, koje se neprestano opire potpunoj marginalizaciji, ali uz to pruža mogućnost lakog, razumljivog distiha, vijonovske ironije kojom naglašava kako ljudska slučajnost može biti više nego izvor gorkih, duhovitih i dokumentiranih sličnosti (Tamari s kurjim očima, Razgovarajući s njenim sisama, Proleterska pjesma o hemoroidima).

Dapače, pjesnik će u knjizi koristiti aktualnosti, svakidašnja zbivanja, ponekad uzimajući kao predložak i kakav novinarski uradak ili televizijsku emisiju Big Brothersa (Novi isti dan, Singing In The Rain, Jeftine cipele, Popiši me). Tako se Roklicerova erotska provokacija ukazuje kao naznaka strasti sve utišanijeg i društveno marginaliziranog života, koji doduše uvijek na raspolaganju ima gorku i duhovitu poantu (Umalo da nisam, Puno ničega, Novi list isti dan, Kad budem mrtav i nijem).

Roklicer u najnovijoj knjizi pjesama ulazi još dublje u naizgled površinsku jednoličnost i ponavljajuću želju za životom, koji će se uvijek dvosmislen otkriti pred pomalo umornim junakom i njegovom duhovitom ali i samoironičnom gestom.

Branimir Bošnjak


***

Robert Roklicer studirao je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti (odsjek Dramaturgije). Honorarno radi kao scenarist u Dramskom programu Hrvatske televizije. S poezijom i prozom zastupljen je u desetak panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je DHK. Od 2008. godine predsjednik je i voditelj zagrebačke tribine "Jutro poezije".

Objavio je sljedeće naslove:  Underground, pjesme, 2000. - 2005., Kako se ubiti, priče, 2007., O čemu pričaš, pjesme, 2007., Oprosti, a i ne moraš, priče, 2008., Pivo ne ostavlja mrlje od kave, pjesme, 2009., Tamo gdje si ti, nema paukova, pjesme, 2010. Nagrade:  "Brod knjižara" (2010) za najbolju priču "Kao da gledam u živog dupina"; Za roman "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" nagrada Matica hrvatske ogranak Osijek za najbolji neobjavljeni prozni rukopis u 2009 / 2010.

Robert Roklicer (vukovar, 1970) malo o sebi zna, ali ga dobrohotni ljudi podsjećaju da je objavio pet knjiga pjesama: "Underground", "O čemu pričaš", „Pivo ne ostavlja mrlje od kave“, „Tamo gdje si ti, nema paukova“ i „Bez detalja, molim“, dvije knjige kratkih priča: "Oprosti, a i ne moraš" i "Kako se ubiti", te roman „Žene, luđaci i malo dobrih pedera“. Zastupljen je u desetak antologija, panorama i zbornika u zemlji i inozemstvu. Član je društva Hrvatskih književnika, Matice hrvatske i Jutra poezije. Glavni je urednik biblioteke „Lude gljive“.

Za svoj književni rad dobio je nagradu Matica hrvatska – ogranak Osijek 2010. (za neobjavljeni prozni rukopis - roman), nagradu Brod knjižara za 2010. I treću nagradu Frana Galovića za kratku priču 2010.


Internet stranica:
Jutro poezije

Više o autoru:
Priča: Dobitni sistem
Priča: Ananđeo
Priča: Sizifov posao
Razgovor: Novi list

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.