Roman „Kukum“, objavljen 2019. godine u nakladničkoj kući Libre Expression, govori o sudbini siročeta Almande Siméon koja će od rane mladosti provesti život s pripadnicima naroda Innu na jezeru Pekuakami, francuskog naziva Lac Saint-Jean. Zaljubit će se u mladog Innua te će je zajednica prihvatiti. Naučit će način života i jezik tih nomada lovaca i probit će barijere nametnute ženama starosjedilačkih naroda. Almanda i njezina obitelj suočit će se s gubitkom zemlje i pretrpjeti zatvaranje u rezervate, kao i nasilje u internatima. 

Ispripovijedana u intimnom tonu, priča ove žene proteže se kroz cijelo stoljeće i iskazuje privrženost vrijednostima predaka u zajednici Innua, kao i potrebi za slobodom, još i danas urođenoj nomadskim narodima. Riječ „kukum“ na Innu jeziku znači „baka“. No knjiga govori o njezinu životu prije tih uloga, kao svjedoka prošlosti i povijesnog razvoja. Riječ je o životnoj priči autorove prabake i trenutku u kojem je živjela, povijesnom trenutku na prekretnici tradicionalnoga nomadskog života i nametnutoga sjedilačkog života.

Michel Jean, pričajući prabakinu životu priču, opisuje korijenite promjene načina života starosjedilačkog naroda Innu u Québecu tijekom posljednjih stotinjak godina. Od sredine prošloga stoljeća, zbog gradnje hidroelektrana te širenja drvne industrije, narod Innu gubi teritorij na kojem je stoljećima obitavao. Prisiljeni su na sedentarizaciju i život u rezervatima koji izazivaju brojne negativne posljedice (porast ovisnosti o alkoholu i drogama, nezaposlenost, epidemiju psihičkih smetnji itd.). Svijet i tradicionalan način života naroda Innu, koji se temelji na skladu s prirodom i na poštovanju ritma godišnjih doba, polako nestaje. Oni su, kao i ostali starosjedilački narodi obiju Amerika, bili žrtve kulturnoga genocida.

Roman „Kukum“ ostvario je golem uspjeh u Kanadi, te je 2020. godine ovjenčan nagradom France-Québec i u godinu dana prodan u 60.000 primjeraka (broj Innua u Québecu danas se kreće oko 20.000). 

Michel Jean (1960.) kanadski je televizijski voditelj i istraživački novinar te autor devet romana. Pripadnik je naroda Innu iz Mashteuiatsha u Québecu. Diplomirao je povijest u Montrealu, a novinarstvom se bavi od 1985. Novinarsko i reportersko iskustvo nadahnulo je njegovo prvo djelo, „Envoyé spécial“ (Stanké, 2008) i ostale romane, kao što su „Un monde mort comme la lune“ (Éditions Libre Expression, 2009) i „Tsunamis“ (Éditions Libre Expression, 2017). O svojim Innu korijenima govori u djelima „Elle et nous“ (Éditions Libre Expression, 2012) kroz priču o svojoj baki Jeannette Siméon. O internatima autor govori u djelu „Le vent en parle encore“ (Éditions Libre Expression, 2013). Godine 2020. roman „Kukum“ (Libre Expression, 2019) dobiva književnu nagradu Prix littéraire France-Québec te je jedan od finalista nagrade Jacques-Lacarrière. 2021. Roman je ovjenčan nagradom Vleel i Prix littéraire nature nomade a 2023. Dobiva nagradu Prix du meilleur roman des lecteurs et libraires Points. U listopadu 2021. Jean objavljuje svoj osmi roman, naslova „Tiohtiá:ke“, o životu prvih naroda u urbanoj sredini. Djela su mu dosad prevedena na engleski, španjolski i njemački jezik. Dobitnik je brojnih nagrada, a 2022. godine dodijeljen mu je Orden umjetnosti i književnosti Québeca.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.