Promišljenim dramaturškim lukom od arhetipskih i mitopoetskih figura kuće - centralne metafore ne samo prostora, nego i identiteta u bachelardovskom smislu - preko spekulativnih i konceptualnih projektiranja, do refleksivne proze i konačne identifikacije subjekta s pojmom, nova knjiga Davora Mandića "Kuća" čin je "iskustva kože", poetske antropologije situirane u pretragu intimnog, političkog, metafizičkog, jezičnog, svega imanentnog refleksu modernoga pjesnika.

Kuća je istodobno i srce i tijelo, i jezik i sjećanje, i utočište i prijetnja, možda ponajprije katalog unutarnjih stanja. Njezina značenja su nestalna i klizeća: nikada nije stabilna, doziduje se, nestaje i mijenja funkcije, izričući štošta o anomalijama ljudskoga postojanja i epohi nesigurnosti i straha. U njoj se sudaraju plodne jukstapozicije: ozbiljno i trivijalno, intimno i kolektivno, arhaično i digitalno, gradeći heterogen i višeglasan tekst.

Svijet se upisuje u jezik, a jezik u mogućnost artikuliranja duhovno-empirijske šifre bića da bi se- uz pomoć učestalih ironijskih, ludičkih i intertekstualnih proteza - došlo do stvarnih učinaka, podjednako gubitaka i dobitaka. Ali i da bi se dosegnula istina ljubavi, istina slobode.

Davor Mandić rođen je 1976. godine u Puli. Objavio knjigu pjesama „Mostovi“ (Hrvatsko društvo pisaca, 2009.), zbirku priča „Valjalo bi me zamisliti sretnim“ (Naklada Ljevak, 2014.), roman „Đavolja simfonija“ (Hena com, 2016.) te još dvije zbirke pjesama „Dva kruga, jedna tuga (Hrvatsko društvo pisaca, 2021.) i "Kuća" (Shura publikacije, 2026.). U pripremi je zbirka priča „Pobjeda“ i scenarij za dugometražni film.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.