Mogao je Davor Mandić napisati i drukčiju knjigu, možda priručnik za podvodni ribolov ili vrtlarstvo na Kvarneru. Ili, ako bi baš krenulo po zlu, neko ispovjedno polu/semi/autobiografsko štivo u kojem će ispasti pametniji, načitaniji i ljepši nego što jest, jer takva je danas moda, bože moj. I nitko ne bi imao ništa protiv: momak lijepo piše, ima smisla za literaturu, jedino bi možda pokoja knjižničarka pomislila kako je od tog dečka ipak nešto drugo očekivala.

Pa ipak eto, tko zna kako i zašto, sve je to još pomalo tajanstveno, taj Davor Mandić nije napisao knjigu koja je potrebna samo njemu: čitateljica ili čitatelj lako će shvatiti kako u ovim lijepim pričama postoji nešto literarno fino, druželjubivo, antikompromisno i substvarnosno.

Sat na ormaru malo drukčije kuca nakon ovih priča: vjetrić je puhnuo u zavjese jer su balkonska vrata otvorena. Mandić zna biti duhovit poput Davora Slamniga u „Čudovištu“ ili profinjeno melankoličan poput Stanislava Habjana u „Nemogućoj varijanti“. Sva sreća da Davor Mandić te knjige nije pročitao jer se možda ne bi usudio napisati svoju. Knjiga je, naposljetku, spremna da vas u dugim popodnevima nahrani blesavim planovima, blistavim promašajima, fantastičnim snovima i drugim jednostaničnim čudima. Uživajte.

Autor o sebi:

Grozim se bilješki o piscu. Ili moraš, kao fol u trećem licu, slušati litanije o veleuspjesima tih egomanijaka, ili se moraš, što je još gore, probijati naplavinama tzv. duhovitosti u opuštenim biografijama da bi došao do neke informacije. Kako uspjeha nemam pa da pomislim da možda i nije tako loše o sebi govoriti u trećem licu, reći ću da su bilješke glupost. Gdje sam i kada rođen? Pa koga to zanima? Kao da je bitno da sam prozni debitant u 37. godini. To sačuvaš za sebe jer kako će kritičar (nije sinegdoha, onaj jedan kritičar u Hrvatskoj) gledati na tu činjenicu blagonaklono? Toliko početničkih grešaka, a toliko godina. Zakašnjeli debitant, eto naslova kritike. Dakle ni riječi o tome. Uostalom legitimira me to što znam što je sinegdoha.

Davor Mandić rođen je 1976. godine u Puli. Objavio knjigu pjesama „Mostovi“ (Hrvatsko društvo pisaca, 2009.), zbirku priča „Valjalo bi me zamisliti sretnim“ (Naklada Ljevak, 2014.), roman „Đavolja simfonija“ (Hena com, 2016.) i zbirku pjesama „Dva kruga, jedna tuga (Hrvatsko društvo pisaca, 2021.). U pripremi je zbirka priča „Pobjeda“ i scenarij za dugometražni film.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.