Mogao je Davor Mandić napisati i drukčiju knjigu, možda priručnik za podvodni ribolov ili vrtlarstvo na Kvarneru. Ili, ako bi baš krenulo po zlu, neko ispovjedno polu/semi/autobiografsko štivo u kojem će ispasti pametniji, načitaniji i ljepši nego što jest, jer takva je danas moda, bože moj. I nitko ne bi imao ništa protiv: momak lijepo piše, ima smisla za literaturu, jedino bi možda pokoja knjižničarka pomislila kako je od tog dečka ipak nešto drugo očekivala.

Pa ipak eto, tko zna kako i zašto, sve je to još pomalo tajanstveno, taj Davor Mandić nije napisao knjigu koja je potrebna samo njemu: čitateljica ili čitatelj lako će shvatiti kako u ovim lijepim pričama postoji nešto literarno fino, druželjubivo, antikompromisno i substvarnosno.

Sat na ormaru malo drukčije kuca nakon ovih priča: vjetrić je puhnuo u zavjese jer su balkonska vrata otvorena. Mandić zna biti duhovit poput Davora Slamniga u „Čudovištu“ ili profinjeno melankoličan poput Stanislava Habjana u „Nemogućoj varijanti“. Sva sreća da Davor Mandić te knjige nije pročitao jer se možda ne bi usudio napisati svoju. Knjiga je, naposljetku, spremna da vas u dugim popodnevima nahrani blesavim planovima, blistavim promašajima, fantastičnim snovima i drugim jednostaničnim čudima. Uživajte.

Autor o sebi:

Grozim se bilješki o piscu. Ili moraš, kao fol u trećem licu, slušati litanije o veleuspjesima tih egomanijaka, ili se moraš, što je još gore, probijati naplavinama tzv. duhovitosti u opuštenim biografijama da bi došao do neke informacije. Kako uspjeha nemam pa da pomislim da možda i nije tako loše o sebi govoriti u trećem licu, reći ću da su bilješke glupost. Gdje sam i kada rođen? Pa koga to zanima? Kao da je bitno da sam prozni debitant u 37. godini. To sačuvaš za sebe jer kako će kritičar (nije sinegdoha, onaj jedan kritičar u Hrvatskoj) gledati na tu činjenicu blagonaklono? Toliko početničkih grešaka, a toliko godina. Zakašnjeli debitant, eto naslova kritike. Dakle ni riječi o tome. Uostalom legitimira me to što znam što je sinegdoha.

Davor Mandić rođen je 1976. godine u Puli. Objavio knjigu pjesama „Mostovi“ (Hrvatsko društvo pisaca, 2009.), zbirku priča „Valjalo bi me zamisliti sretnim“ (Naklada Ljevak, 2014.), roman „Đavolja simfonija“ (Hena com, 2016.) te još dvije zbirke pjesama „Dva kruga, jedna tuga (Hrvatsko društvo pisaca, 2021.) i "Kuća" (Shura publikacije, 2026.). U pripremi je zbirka priča „Pobjeda“ i scenarij za dugometražni film.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.