"U toj tajgi, kojoj se ne vidi kraja, nalazi se nevelika Anastazijina čistina, koju ona ne želi ostaviti, niti je želi zamijeniti čak ni za najraskošniji stan u gradu. Čistina samo ostavlja dojam najobičnije pustare, gdje nema ni kuće, ni kolibe, niti ikakvih uvjeta svojstvenih gradskome načinu života. No Anastazija će se razveseliti tajgi čim joj se približi. Za moga trećega posjeta Anastazijinoj čistini, zbog nekog mi se razloga pojavio isti osjećaj, koji se znao pojavljivati po povratku kući s napornoga puta.

U našemu se svijetu zapravo dešavaju čudne stvari. Čini se da se čovječanstvo već tisućljećima bori za sretan i udoban život svakoga čovjeka, no ispada da sam čovjek, koji se javlja okosnicom društva i živi civiliziranim načinom života u središtu suvremenoga grada, sve češće postaje bespomoćan: dešavaju mu se prometne nezgode, potkradaju ga, stalno je bolestan i ne može živjeti bez lijekova, i stoga što je nezadovoljan, život će završiti samoubojstvom. Upravo se u civiliziranim zemljama s visokim standardom sve više povećava broj samoubojstava.

Na televiziji se mogu vidjeti majke iz raznih zemalja svijeta koje govore o tome da nemaju čime hraniti djecu i da obitelji gladuju. Anastazija živi s malenim djetetom u tajgi i čini se da živi u posve drukčijoj civilizaciji. Od našega društva ništa ne traži: ne treba joj ni policija, ni vojska, ni čuvari koji že je čuvati. Stječe se dojam da se ni njoj ni djetetu ne može ništa loše dogoditi na toj čistini. Razvidno je da mi potječemo iz različite civilizacije i Anastazija predlaže da uzmemo ono što je u dvjema civilizacijama najbolje. Tako će se promijeniti način života mnogih ljudi na Zemlji i stvorit će se novo sretno ljudsko društvo. Bit će to novo i neobično društvo. Pa pogledajmo kako će izgledati!”

"Tko smo mi?" peta je knjiga iz ciklusa od devet knjiga pod nazivom "Zvonki cedar ruski", Vladimira Megrea. Radi se o knjigama o neobičnoj ženi koja vlada sposobnošću iscjeljivanja duše i tijela čovjeka. Anastazija, pustinjakinja iz sibirske tajge, želi se razotkriti svijetu iscjeljujućom snagom svoje riječi: zvukova i znakovlja iz dubina vječnosti, za koje kaže da ih je unijela u tekst ne bi li nam pomogla.

U jednostavnoj priči o ljekovitome cedru iz sibirske tajge, oko koje je strukturirana priča o Anastaziji i Vladimiru Megreu, nekadašnjem ruskom poduzetniku, autor knjige nosi poruku čovječanstvu o nužnosti promjene svjetonazora i stvaranju drukčijeg svijeta. Ideja nije nova, nego je samo na drukčiji način osviještena i originalnije zamišljena. Anastazija nas samo želi podsjetiti da je trenutak da nešto učinimo upravo nastupio, i želi nas ugrijati svojim zračkom ljubavi i ujediniti u čistoći namjere.

Je li Anastazija "vidjelica", "svemirka" ili "čarobnjakinja", kako je zove ruski tisak, ili samo čovjek visokorazvijene mašte, koji nas želi ujediniti oko ideje dobra, prosudit će čitatelji.

Ona na neobjašnjiv način već uspijeva u svojim zamislima, što potvrđuje sve veći broj čitatelja ne samo u Rusiji, gdje se knjiga pojavila, nego i u srednjoeuropskim zemljama, poglavito Češkoj, gdje je to jedna od najčitanijih knjiga.

Do sad su na hrvatskom jeziku objavljeni: "Anastazija", "Zvonki cedar ruski II", "Prostranstvo ljubavi", " Stvaranje" i "Tko smo mi?".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.