Vladimir Megre
Zvonki cedar ruski VIII - I. dio: Nova civilizacija
- Nakladnik: Amrita
- Prijevod: Andreja Varoščić-Austin
- 04/2008.
- 188 str., meki uvez
- ISBN 9789539930484
- Cijena: 13.27 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
U ciklusu knjiga "Anastazija. Zvonki cedar ruski", Anastazija se opisuje kao predstavnica drevne civilizacije, koja se do danas održala na području sibirske tajge. Ona živi jednostavno i u suglasju s prirodom.
U jednostavnoj priči o ljekovitome cedru iz sibirske tajge, oko koje je strukturirana priča o Anastaziji i Vladimiru Megreu, nekadašnjem ruskom poduzetniku, autor knjige nosi poruku čovječanstvu o nužnosti promjene svjetonazora i stvaranju drukčijeg svijeta. Ideja nije nova, nego je samo na drukčiji način osviještena i originalnije zamišljena.
Anastazija nas želi podsjetiti da je trenutak da nešto učinimo upravo nastupio, želi nas ugrijati svojim 'zračkom' ljubavi i ujediniti u čistoći namjere.
U nastavku priče o Anastaziji, u prvome dijelu VIII. knjige pod naslovom «Nova civilizacija», naša se Zemlja prepoznaje kao mjesto preobrazbe, s koje će, slijedeći Božanski program, sretno čovječanstvo širiti sreću u čitav Svemir.
Ishodištem kozmičke preobrazbe javlja se 'novi čovjek' - u svjetlu ruske filozofije 'srebrnoga vijeka' (V. Solovjov, N. Berdjajev) - 'bogočovjek' - čovjek proširene svijesti, uzdignut do razine viših svjetova, u Anastazijinome poimanju - čovjek -sustvaratelj, sposoban nastaviti Božje djelo stvaranja.
Takav će se preobraženi čovjek uzdići na putu kozmičke evolucije, i prema Anastazijinome shvaćanju, podarit će život planetima u Svemiru. U tome i jest njegova viša svrha: čovjek je stvoren da bi vječno postojao i vječnost je pred onima koji stvaraju budućnost za sebe i svoj rod. Prema Vladimiru Megreu riječ je upravo o Anastazijinim čitateljima, koji, možemo reći, u dodiru sa zemljom i posredno s Bogom, stvarajući svoje prostranstvo Ljubavi, predstavljaju nositelje duhovne revolucije 'novoga doba'.
Vrijeme preobrazbe je upravo nastupilo, jer kao što kaže Anastazija: „Zabljesnuo je On u Svemiru novom misli - koja predstavlja snažnu energiju, ali koja i sudi. U raspravama i legendama se mnogo govorilo o Božjemu sudu. On se nečujno i kradimice približio. Božji će sud zadesiti sve ljude na planetu Zemlja. Svatko će biti sam svoj sudac. Onaj tko odabire život i tvori stvaran život, bit će vječan i bit će nalik na velikoga Stvoritelja Svemira." Ili, drugim riječima, bit će dostojan svoga roda, ostvari li svoju višu prirodu u zalog budućih prosvijetljenih naraštaja. (Andreja Varoščić-Austin)
U jednostavnoj priči o ljekovitome cedru iz sibirske tajge, oko koje je strukturirana priča o Anastaziji i Vladimiru Megreu, nekadašnjem ruskom poduzetniku, autor knjige nosi poruku čovječanstvu o nužnosti promjene svjetonazora i stvaranju drukčijeg svijeta. Ideja nije nova, nego je samo na drukčiji način osviještena i originalnije zamišljena.
Anastazija nas želi podsjetiti da je trenutak da nešto učinimo upravo nastupio, želi nas ugrijati svojim 'zračkom' ljubavi i ujediniti u čistoći namjere.
U nastavku priče o Anastaziji, u prvome dijelu VIII. knjige pod naslovom «Nova civilizacija», naša se Zemlja prepoznaje kao mjesto preobrazbe, s koje će, slijedeći Božanski program, sretno čovječanstvo širiti sreću u čitav Svemir.
Ishodištem kozmičke preobrazbe javlja se 'novi čovjek' - u svjetlu ruske filozofije 'srebrnoga vijeka' (V. Solovjov, N. Berdjajev) - 'bogočovjek' - čovjek proširene svijesti, uzdignut do razine viših svjetova, u Anastazijinome poimanju - čovjek -sustvaratelj, sposoban nastaviti Božje djelo stvaranja.
Takav će se preobraženi čovjek uzdići na putu kozmičke evolucije, i prema Anastazijinome shvaćanju, podarit će život planetima u Svemiru. U tome i jest njegova viša svrha: čovjek je stvoren da bi vječno postojao i vječnost je pred onima koji stvaraju budućnost za sebe i svoj rod. Prema Vladimiru Megreu riječ je upravo o Anastazijinim čitateljima, koji, možemo reći, u dodiru sa zemljom i posredno s Bogom, stvarajući svoje prostranstvo Ljubavi, predstavljaju nositelje duhovne revolucije 'novoga doba'.
Vrijeme preobrazbe je upravo nastupilo, jer kao što kaže Anastazija: „Zabljesnuo je On u Svemiru novom misli - koja predstavlja snažnu energiju, ali koja i sudi. U raspravama i legendama se mnogo govorilo o Božjemu sudu. On se nečujno i kradimice približio. Božji će sud zadesiti sve ljude na planetu Zemlja. Svatko će biti sam svoj sudac. Onaj tko odabire život i tvori stvaran život, bit će vječan i bit će nalik na velikoga Stvoritelja Svemira." Ili, drugim riječima, bit će dostojan svoga roda, ostvari li svoju višu prirodu u zalog budućih prosvijetljenih naraštaja. (Andreja Varoščić-Austin)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
