"Hana, reci cvrčak" je jednostavan, brutalan i nemilosrdan roman! Likovi su plastični, životni i čvrsti u karakterima što, u kombinaciji s realnom okolinom i vremenom radnje, daje odličan hrvatski suvremeni roman. Kroz Hanin besmisao zrcali se besmisao cijelog našeg tranzicijskog društva, ali i Zapada kojem stremimo. Hana jest u egzistencijalnoj krizi, ali ta kriza nije samo njezina, pojedinačna. To je kriza smisla, kriza s kojom se može identificirati svaki malovišerazmišljajući mladi čovjek od Balkana do Kanade.

Gomila "znanja" i informacija kojima se obasipamo, sve te beskrajne mogućnosti koje imamo na raspolaganju kako bi si "pomogli" i učinili život udobnijim, zapravo su potpuno beskorisni ako ne želimo živjeti. Na kraju s razlogom postavljamo pitanje; čemu živjeti besmisao?

Jasna Šurina (1976) mlada je riječka spisateljica s radnom adresom u Zagrebu, a širu je pozornost javnosti zaokupila objavljivanjem svoje prve knjige "Polupani lončići" (Celeber, 2003) u kojem iznosi potresnu ispovijest o borbi i izlječenju od bulimije, pisanu u obliku dnevnika i pisama. «Hana, reci cvrčak» njezin je drugi roman. S njim je bila i među finalistima za V.B.Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2005. godine.

Više!

Za sada imam 30 godina. Radim u marketinškoj agenciji već 2 godine kao copywriter/tesktopisac i to prilično utječe na moje spisateljske afinitete. Riječi su moj posao i to me iscrpljuje do te mjere da mi se ponekad, nakon zahtjevnih kampanja pogotovo, i gade. Volim šutiti slobodno vrijeme iako to rijetko zaista i činim. Živim u svom stanu u Zagrebu – hvala tata! Vozim novog Suzukija na kredit. Imam jednu sestru i uglavnom po dvije mame. Slabo se snalazim po Zagrebu iako već dvije godine tu živim. I ne osjećam se kao da sam tu doma, doma je kad sam u Rijeci. Mislim da spadam među one sretnike koji su zadovoljni sa svojim životom – ako je to moguće. Volim pecati morske ribe s udicom za riječne ribe. Ne volim uhvatiti ribu jer se bojim skinuti je s udice. Obožavam plivati i roniti. Mrzim golubove. Jer se i njih bojim. U jednakoj mjeri mrzim i zagrebačke babe koje ih hrane s prozora. Baba se ne bojim.

www.jasnasurina.com

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.