"Ma znam, mama bi htjela jednog lijepog dana imati unuke. Po mogućnosti bezgrešno začete. Već sam spominjala kako sam imala iscrpljujuću vezu s tipom kojem sam dala naziv Mamino Zlato. E, pa to je bio moj prvi pravi dečko. Dečko s kojim sam spavala prvi put i kojeg ću vjerojatno pamtiti do kraja svog života. Tako kažu – prvi se pamte. Bilo je to vrijeme kad su se starci odlučili na razvod. Više nisu spavali zajedno u sobi. Tata se preselio u dnevni boravak i spavao na kauču na razvlačenje, a kako je svaki dan ustajao rano, iskorištavala sam priliku i nerijetko čekala u dvorištu da čujem kako zaključava ulazna vrata i odlazi. Tada bih ušla u kuću, vraćajući se iz svojih noćnih pustolovina. Pustolovina je bila provedena noć s dečkom u njegovom krevetu, otkrivanje mnogobrojnih zanimljivih stvari…

Jedno jutro mama je skužila što se događa. Odmah je počela filozofirati o osjetljivom mladenačkom razdoblju kad još uvijek lutam u potrazi za vlastitim identitetom, da ljubavi u to doba nisu prave, sve su djevojke sklone oboljenju od 'Romeo i Julija sindroma', o smislu ljubavi uopće, da bi se na kraju rasplakala nad vlastitom ljubavnom katastrofom. Bilo mi ju je žao vidjeti onako raščupanu, neumivenu, još u pidžami kako plače zbog krhotina u koje se raspao njen brak i cijeli njen život. Isplakale smo se to jutro, i poslije toga nam je bilo nekako lakše." ( ulomak iz romana )

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.