Webster G. Tarpley
Protiv oligarhije : Venecija i Britanci : eseji i predavanja 1981 - 1996
- Nakladnik: Eneagram, zadruga za izdavaštvo
- Prijevod: Marina Kralik
- 11/2007.
- 342 str., meki uvez
- ISBN 9789539971517
- Cijena: 19.91 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
OLIGARHIJA! ŠTO JE TO!
Arbitrarna svjetska "elita" - šačica samozvanih porodica - koje su okultnim manipulacijama; špijunažom te novčarskim prevarama prigrabili sebi svjetsku vlast, moć i bogatstvo. Početak im je u manipulacijama mletačkih 'crnih gvelfa', a izdanak u angloameričkim vojno-bankarskim krugovima danas.
NA IME ČEGA OLIGARHIJA HOÆE SVJETSKU VLAST?
- na ime svoje "mesijanske uloge u "spašavanju svijeta" od prenapučenosti; gladi i siromaštva;
- na ime "dinastija"; svog tobožnjeg aristokratizma, posebnog etnosa, superiorne rase, te blagorodnog (eugeničkog) biološkog podrijetla;
- a nadasve na ime porodičnog bogatstva stečenoga svjetskom otimačinom i pljačkom.
KOJOM METODOM OLIGARHIJA TO GLEDA POSTIÆI?
- političkim inženjeringom nazvanim "demokracija";
- financijskim inženjeringom unutar virtualnog svjetskog monetarnog sustava?
a nadasve duhovnim inženjeringom na svim razinama, u pseudoznanosti, pseudoobrazovanju, pseudokulturi i pseudomedijima.
***
«Nema boljega načina da se stekne uvid u ovu građu nego što je to proučavanje povijesti venecijanske oligarhije, tog klasičnog primjera oligarhijskoga despotizma i zla izvan granica Dalekog istoka.
Venecija je sama sebe nazivala «Serenissima Republica» ('Presvijetla Republika'), no to nije bila republika ni u kom smislu te riječi kako je mi danas shvaćamo. Venecijanske zlokobne institucije pokazale su kontinuitet koji se ni sa čime ne da usporediti, kontinuitet u više od petnaest stoljeća jedne odvratne oligarhijske vladavine koja je potrajala počevši od vremena izdišućeg Rimskoga Carstva na Zapadu pa sve do Napoleonskih ratova, dakle praktički do jučer, gledano u povijesnim razmjerima.
Jedno i pol tisućljeće venecijanskoga kontinuiteta, čak i više od toga, znači ponajprije kontinuitet oligarhijskih porodica te kontinuitet vlasti koja je oduvijek bila njihova marioneta, no nadasve je to trajna i nemilosrdna primjena jedne karakteristične metode državništva i političke špijunaže. Venecija, u kojoj broj stanovnika nikada nije premašivao stotinjak tisuća ljudi, uzdigla se do statusa velike svjetske sile u trinaestome stoljeću i zadržala je taj status do Westfallskoga mira 1648. godine, zahvaljujući krajnje razvijenom sustavu veleposlanstava, tuzemne i inozemne špijunaže te s time povezanih operativnih potencijala.
Priča koja slijedi pokazat će u pojedinostima kako je Venecija bila u samome središtu nastojanja da se uništi napredna europska civilizacija jedanaestoga i dvanaestoga stoljeća te kako upravo ona snosi rušilački teret krivnje za uspon 'crnih gvelfa' i za dolazak 'crne kuge'. Venecijanci su bili obavještajci-špijuni za mongolsku vojsku Džingis-kana i njegovih nasljednika i imali su svoje šape kad je trebalo usmjeriti Mongole u razaranje i pljačku Bagdada a zatim i u zatiranje tamošnje renesanse u trinaestomu stoljeću».
***
Webster Griffin Tarpley, povjesničar po zvanju, iskusan je stručnjak za politička pitanja. Još 1978. godine istraživao je, primjerice, okolnosti ubojstva Alda Mora te je u knjizi «Tko je ubio Alda Mora» došao do zaključka da su "Crvene brigade" bile instrumenti "sintetičkog terora" neofašističke lože P2. Autor je više knjiga, među kojima je teško izdvojiti ijednu koja nije snažno odjeknula u javnosti te uz veliku popularnost donijela autoru i brojne neprilike. Živi u blizini Washington DC-a u Sjedinjenim Američkim Državama.
Zajedno s Anthony Chaitkinom objavio je knjigu «George Bush: neautorizirana biografija» (1992), koja se kompletna može naći na autorovoj web-stranici. Tarpleyeva biografija Georga W. Busha prva je knjiga u kojoj je dokumentirano kako je porodica Bush podržavala Hitlera.
Tu je i «Against Oligarchy», zbirka eseja s predavanja koje je Tarpley održao dok je surađivao na "The Schiller Institute" u razdoblju 1986.-1999. godine, te «Surviving the Cataclysm» (1999.), s analitičkim prognozama svjetskoga gospodarskoga i osobito financijsko-bankarskog kraha.
Najzad, u posljednjih nekoliko godina, W. Tarpley intenzivno se bavi fenomenom "lova na vještice", odnosno najnovijim svjetskim tkz. ratom protiv terorizma, a njegova knjiga «9/11 Sintetički teror: proizvedeno u SAD-u» (2. izdanje 2006) bila je prva koja je ukazala na veze između napada na "Twinse" 9/11 i "borbenog leta" u militaristički ekspanzionizam vladajuće neokonzervativne klike, u pokušaju da se dolar spasi od urušavanja. U drugom, dopunjenom izdanju komentira se uz to i rat koji se upravo kani povesti protiv Irana.
Do dna demistificirajuća, knjiga «Protiv oligarhije», sada na hrvatskom jeziku, bit će kao voda žednome onima kojima je stalo do istine, a onima koji misle da mogu vječno prodavati maglu neka je poruka: da, moguće je, zamagljivati neko vrijeme svim ljudima i sve vrijeme nekim ljudima, ali nemoguće je to činiti sve vrijeme i svim ljudima.
Arbitrarna svjetska "elita" - šačica samozvanih porodica - koje su okultnim manipulacijama; špijunažom te novčarskim prevarama prigrabili sebi svjetsku vlast, moć i bogatstvo. Početak im je u manipulacijama mletačkih 'crnih gvelfa', a izdanak u angloameričkim vojno-bankarskim krugovima danas.
NA IME ČEGA OLIGARHIJA HOÆE SVJETSKU VLAST?
- na ime svoje "mesijanske uloge u "spašavanju svijeta" od prenapučenosti; gladi i siromaštva;
- na ime "dinastija"; svog tobožnjeg aristokratizma, posebnog etnosa, superiorne rase, te blagorodnog (eugeničkog) biološkog podrijetla;
- a nadasve na ime porodičnog bogatstva stečenoga svjetskom otimačinom i pljačkom.
KOJOM METODOM OLIGARHIJA TO GLEDA POSTIÆI?
- političkim inženjeringom nazvanim "demokracija";
- financijskim inženjeringom unutar virtualnog svjetskog monetarnog sustava?
a nadasve duhovnim inženjeringom na svim razinama, u pseudoznanosti, pseudoobrazovanju, pseudokulturi i pseudomedijima.
***
«Nema boljega načina da se stekne uvid u ovu građu nego što je to proučavanje povijesti venecijanske oligarhije, tog klasičnog primjera oligarhijskoga despotizma i zla izvan granica Dalekog istoka.
Venecija je sama sebe nazivala «Serenissima Republica» ('Presvijetla Republika'), no to nije bila republika ni u kom smislu te riječi kako je mi danas shvaćamo. Venecijanske zlokobne institucije pokazale su kontinuitet koji se ni sa čime ne da usporediti, kontinuitet u više od petnaest stoljeća jedne odvratne oligarhijske vladavine koja je potrajala počevši od vremena izdišućeg Rimskoga Carstva na Zapadu pa sve do Napoleonskih ratova, dakle praktički do jučer, gledano u povijesnim razmjerima.
Jedno i pol tisućljeće venecijanskoga kontinuiteta, čak i više od toga, znači ponajprije kontinuitet oligarhijskih porodica te kontinuitet vlasti koja je oduvijek bila njihova marioneta, no nadasve je to trajna i nemilosrdna primjena jedne karakteristične metode državništva i političke špijunaže. Venecija, u kojoj broj stanovnika nikada nije premašivao stotinjak tisuća ljudi, uzdigla se do statusa velike svjetske sile u trinaestome stoljeću i zadržala je taj status do Westfallskoga mira 1648. godine, zahvaljujući krajnje razvijenom sustavu veleposlanstava, tuzemne i inozemne špijunaže te s time povezanih operativnih potencijala.
Priča koja slijedi pokazat će u pojedinostima kako je Venecija bila u samome središtu nastojanja da se uništi napredna europska civilizacija jedanaestoga i dvanaestoga stoljeća te kako upravo ona snosi rušilački teret krivnje za uspon 'crnih gvelfa' i za dolazak 'crne kuge'. Venecijanci su bili obavještajci-špijuni za mongolsku vojsku Džingis-kana i njegovih nasljednika i imali su svoje šape kad je trebalo usmjeriti Mongole u razaranje i pljačku Bagdada a zatim i u zatiranje tamošnje renesanse u trinaestomu stoljeću».
***
Webster Griffin Tarpley, povjesničar po zvanju, iskusan je stručnjak za politička pitanja. Još 1978. godine istraživao je, primjerice, okolnosti ubojstva Alda Mora te je u knjizi «Tko je ubio Alda Mora» došao do zaključka da su "Crvene brigade" bile instrumenti "sintetičkog terora" neofašističke lože P2. Autor je više knjiga, među kojima je teško izdvojiti ijednu koja nije snažno odjeknula u javnosti te uz veliku popularnost donijela autoru i brojne neprilike. Živi u blizini Washington DC-a u Sjedinjenim Američkim Državama.
Zajedno s Anthony Chaitkinom objavio je knjigu «George Bush: neautorizirana biografija» (1992), koja se kompletna može naći na autorovoj web-stranici. Tarpleyeva biografija Georga W. Busha prva je knjiga u kojoj je dokumentirano kako je porodica Bush podržavala Hitlera.
Tu je i «Against Oligarchy», zbirka eseja s predavanja koje je Tarpley održao dok je surađivao na "The Schiller Institute" u razdoblju 1986.-1999. godine, te «Surviving the Cataclysm» (1999.), s analitičkim prognozama svjetskoga gospodarskoga i osobito financijsko-bankarskog kraha.
Najzad, u posljednjih nekoliko godina, W. Tarpley intenzivno se bavi fenomenom "lova na vještice", odnosno najnovijim svjetskim tkz. ratom protiv terorizma, a njegova knjiga «9/11 Sintetički teror: proizvedeno u SAD-u» (2. izdanje 2006) bila je prva koja je ukazala na veze između napada na "Twinse" 9/11 i "borbenog leta" u militaristički ekspanzionizam vladajuće neokonzervativne klike, u pokušaju da se dolar spasi od urušavanja. U drugom, dopunjenom izdanju komentira se uz to i rat koji se upravo kani povesti protiv Irana.
Do dna demistificirajuća, knjiga «Protiv oligarhije», sada na hrvatskom jeziku, bit će kao voda žednome onima kojima je stalo do istine, a onima koji misle da mogu vječno prodavati maglu neka je poruka: da, moguće je, zamagljivati neko vrijeme svim ljudima i sve vrijeme nekim ljudima, ali nemoguće je to činiti sve vrijeme i svim ljudima.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
