Mark Gibbs
Djevica i svećenik
- Nakladnik: Eneagram, zadruga za izdavaštvo
- 08/2011.
- 240, XVI str., meki uvez
- ISBN 9789539971586
- Cijena: 23.89 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Žarišna točka "izvornoga" kršćanstva za tradicionaliste je Krist, uskrsli Bog. "Krist" transcendira ljudske atribute, tako da je u toj velikoj shemi stvari povijesni čovjek Isus manje važan. Na drugome kraju tog spektra, liberalni akademici navode pomanjkanje bilo kakve dokumentacije kojom bi se dokazalo bilo što o Isusu, a budući da su pravi znanstvenici oni će se dati voditi samo "činjenicama".
Smisleno shvatiti Isusa, dakle, nije lako. Izgleda kao da je on bio odbačen od onih "zaduženih za religiju", gotovo kao kakav običan čovjek koji je imao bogohulni umišljaj vlastite veličine. No, danas kada se njega smatra Bogom, odnosno osobom koju se smije odrediti samo na vrlo ograničenoj osnovi od tek nekoliko proznih narativa, danas je Isusa nemoguće legitimno promatrati kao ljudsko biće s normalnim fizičkim, psihičkim, emocionalnim i intelektualnim potrebama.
Knjiga "Djevica i svećenik" ne bavi se pitanjem Isusova bračnog statusa, niti time je li imao djece. Istraživati mogućnost prosljeđivanja krvne linije a da se prije toga nije utvrdilo tko su Isusovi roditelji, ne znači samo trčanje pred rudo nego i dodatno povećanje zbunjenosti oko njegova statusa. Isusovo "božanstvo" bilo je temelj kršćanske teologije još od vremena prvih crkvenih koncila, a jednako tako i danas ono uvjetuje percepciju Isusa u javnosti. S tog razloga, Isusovi predci, prije negoli njegovi potomci, moraju biti početna točka u svakom istraživanju njegova života.
Protestantske crkve službeno ne ustrajavaju toliko čvrsto na doktrini o djevičanskom rođenju kao što to čine Rimokatolička i pravoslavne Crkve. Marijino čudesno začeće, međutim, prihvaća kao istinito većina protestanata i velik dio opće populacije. Čak i oni koji ne vjeruju uskaču u isto kolo kada se počne približavati Božić. Tko bi im to zamjerio? To je predivna priča. Mlada djevica začela je dijete na čudesan način. Rodila je jedinorođenoga Sina Božjeg u skromnoj štalici. Mudraci su došli izdaleka donijeti darove novorođenome kralju.
Riječ "čudo", međutim, legitimno se može upotrijebiti pri opisu događaja za koje nema racionalnog, odnosno znanstvenog objašnjenja, a aspolutni princip - koji prethodi nastanku svih oblika života i po kojemu svi oblici života nastaju - jest odnos ili uzajamno djelovanje između suprotnosti muško/žensko ili pozitivno/ negativno. Pa tako bez obzira na ma koje teološke tvrdnje, ako je Isus postojao onda je on morao imati i svoje biološke roditelje. Njegovo rođenje, stoga, nije bilo čudo. Štoviše, ako bi se identificiralo Isusova oca, to bi moglo pomoći da se objasne i neki drugi drugi aspekti njegova života, i unijelo bi dozu vrlo potrebnog realiteta u proučavanje kršćanskih ishodišta.
Kako bi zaštitili ranu Crkvu, pisci evanđelja namjerno su prepravili tumačenja o Isusovom rođenju kako bi zbunili neupućene i sakrili istinu od onih za koje su mislili da je neće moći prihvatiti. Da bi to postigli, upotrijebili su drevni "mesijanski" pisarski kod koji je pripadao jednoj ezoterijskoj struji judaizma. Poslije, kako se Crkva razvijala među nežidovskim narodima, nepoznavanje toga koda pokazalo se katastrofalnim. Stoljeća bespredmetnih i nepotrebnih teoloških dokazivanja ubrzala su podjele u društvu, što je dovelo do stoljetnih krvoprolića, progona i stradavanja nezamislivih razmjera.
U tumačenju tog mesijanskog koda, knjiga "Djevica i svećenik" ne ide toliko za činjenicama, budući da njih uglavnom niti nema. Priču koju se ovdje iznosi bilo bi teško dokazati danas na sudu: nema iskaza pod zakletvom, nema svjedoka-očevidaca, nema potvrde očinstva prema DNA testovima. Argumentacija je vođena razumom, u okviru koherentne i konzistentne logike, zasnovana na židovskim tradicijama biblijskih pisaca. Dokazi u prilog te priče predočeni su iz apokrifnih evanđelja, iz spisa ranocrkvenih otaca te iz Kurana. Šifrirane likovne poruke iz renesansnih remek-djela, koje su tako dugo bile izvor nedoumice za "stručnjake" a za široku javnost izvor dezorijentacije, ovdje su odgonetnute, kako bi se pokazalo da je znanje o Isusovom biološkom ocu bilo ključno za jednu važnu i utjecajnu subverzivnu predaju.
To, što ime Isusova oca nikada nije bila javno otkriveno, potvrđuje da je postojala kontrolirana i široka zavjera šutnje od strane onih koji su to znali, kako izvan tako i unutar Crkve. Onima koji su tu šutnju provodili, pomagala je i u tome ih poticala zagušljiva moć unaprijed danih zamisli, koja je išla ruku pod ruku s najvećom propagandnom kampanjom u povijesti svijeta, emitiranom neumorno i neprestano sedamnaest stoljeća. I posve slično današnjim marketinškim promocijama, i taje poruka bila lažna i prividna, smišljena samo zato da bi poslužila preodjevenim interesima. Duboko u sebi to smo znali, no ipak smo kupovali taj proizvod.
U kršćanske svete krave diralo se već više puta i prije, no nikad tako obuhvatno kao u knjizi "Djevica i svećenik". Možda najvažnije od svega, bačeno je svjetlo na život sv. Ivana Krstitelja - jednu od najviše zanemarenih tema u novozavjetnim proučavanjima i u istraživanjima Svitaka s Mrtvoga mora - te na ulogu koju je on imao u tragičnom Isusovom životu. Sve usputne pogreške manje su važne i, nadamo se, periferne u odnosu na središnju tezu ove knjige. Za čitatelje koji su odrasli na zasadama tradicionalnog vjerskog naučavanja, knjiga "Djevica i svećenik" bit će putovanje po neistraženim morima. Sretan put!
Mark Gibbs, Bali, studeni 2007. godine.
Smisleno shvatiti Isusa, dakle, nije lako. Izgleda kao da je on bio odbačen od onih "zaduženih za religiju", gotovo kao kakav običan čovjek koji je imao bogohulni umišljaj vlastite veličine. No, danas kada se njega smatra Bogom, odnosno osobom koju se smije odrediti samo na vrlo ograničenoj osnovi od tek nekoliko proznih narativa, danas je Isusa nemoguće legitimno promatrati kao ljudsko biće s normalnim fizičkim, psihičkim, emocionalnim i intelektualnim potrebama.
Knjiga "Djevica i svećenik" ne bavi se pitanjem Isusova bračnog statusa, niti time je li imao djece. Istraživati mogućnost prosljeđivanja krvne linije a da se prije toga nije utvrdilo tko su Isusovi roditelji, ne znači samo trčanje pred rudo nego i dodatno povećanje zbunjenosti oko njegova statusa. Isusovo "božanstvo" bilo je temelj kršćanske teologije još od vremena prvih crkvenih koncila, a jednako tako i danas ono uvjetuje percepciju Isusa u javnosti. S tog razloga, Isusovi predci, prije negoli njegovi potomci, moraju biti početna točka u svakom istraživanju njegova života.
Protestantske crkve službeno ne ustrajavaju toliko čvrsto na doktrini o djevičanskom rođenju kao što to čine Rimokatolička i pravoslavne Crkve. Marijino čudesno začeće, međutim, prihvaća kao istinito većina protestanata i velik dio opće populacije. Čak i oni koji ne vjeruju uskaču u isto kolo kada se počne približavati Božić. Tko bi im to zamjerio? To je predivna priča. Mlada djevica začela je dijete na čudesan način. Rodila je jedinorođenoga Sina Božjeg u skromnoj štalici. Mudraci su došli izdaleka donijeti darove novorođenome kralju.
Riječ "čudo", međutim, legitimno se može upotrijebiti pri opisu događaja za koje nema racionalnog, odnosno znanstvenog objašnjenja, a aspolutni princip - koji prethodi nastanku svih oblika života i po kojemu svi oblici života nastaju - jest odnos ili uzajamno djelovanje između suprotnosti muško/žensko ili pozitivno/ negativno. Pa tako bez obzira na ma koje teološke tvrdnje, ako je Isus postojao onda je on morao imati i svoje biološke roditelje. Njegovo rođenje, stoga, nije bilo čudo. Štoviše, ako bi se identificiralo Isusova oca, to bi moglo pomoći da se objasne i neki drugi drugi aspekti njegova života, i unijelo bi dozu vrlo potrebnog realiteta u proučavanje kršćanskih ishodišta.
Kako bi zaštitili ranu Crkvu, pisci evanđelja namjerno su prepravili tumačenja o Isusovom rođenju kako bi zbunili neupućene i sakrili istinu od onih za koje su mislili da je neće moći prihvatiti. Da bi to postigli, upotrijebili su drevni "mesijanski" pisarski kod koji je pripadao jednoj ezoterijskoj struji judaizma. Poslije, kako se Crkva razvijala među nežidovskim narodima, nepoznavanje toga koda pokazalo se katastrofalnim. Stoljeća bespredmetnih i nepotrebnih teoloških dokazivanja ubrzala su podjele u društvu, što je dovelo do stoljetnih krvoprolića, progona i stradavanja nezamislivih razmjera.
U tumačenju tog mesijanskog koda, knjiga "Djevica i svećenik" ne ide toliko za činjenicama, budući da njih uglavnom niti nema. Priču koju se ovdje iznosi bilo bi teško dokazati danas na sudu: nema iskaza pod zakletvom, nema svjedoka-očevidaca, nema potvrde očinstva prema DNA testovima. Argumentacija je vođena razumom, u okviru koherentne i konzistentne logike, zasnovana na židovskim tradicijama biblijskih pisaca. Dokazi u prilog te priče predočeni su iz apokrifnih evanđelja, iz spisa ranocrkvenih otaca te iz Kurana. Šifrirane likovne poruke iz renesansnih remek-djela, koje su tako dugo bile izvor nedoumice za "stručnjake" a za široku javnost izvor dezorijentacije, ovdje su odgonetnute, kako bi se pokazalo da je znanje o Isusovom biološkom ocu bilo ključno za jednu važnu i utjecajnu subverzivnu predaju.
To, što ime Isusova oca nikada nije bila javno otkriveno, potvrđuje da je postojala kontrolirana i široka zavjera šutnje od strane onih koji su to znali, kako izvan tako i unutar Crkve. Onima koji su tu šutnju provodili, pomagala je i u tome ih poticala zagušljiva moć unaprijed danih zamisli, koja je išla ruku pod ruku s najvećom propagandnom kampanjom u povijesti svijeta, emitiranom neumorno i neprestano sedamnaest stoljeća. I posve slično današnjim marketinškim promocijama, i taje poruka bila lažna i prividna, smišljena samo zato da bi poslužila preodjevenim interesima. Duboko u sebi to smo znali, no ipak smo kupovali taj proizvod.
U kršćanske svete krave diralo se već više puta i prije, no nikad tako obuhvatno kao u knjizi "Djevica i svećenik". Možda najvažnije od svega, bačeno je svjetlo na život sv. Ivana Krstitelja - jednu od najviše zanemarenih tema u novozavjetnim proučavanjima i u istraživanjima Svitaka s Mrtvoga mora - te na ulogu koju je on imao u tragičnom Isusovom životu. Sve usputne pogreške manje su važne i, nadamo se, periferne u odnosu na središnju tezu ove knjige. Za čitatelje koji su odrasli na zasadama tradicionalnog vjerskog naučavanja, knjiga "Djevica i svećenik" bit će putovanje po neistraženim morima. Sretan put!
Mark Gibbs, Bali, studeni 2007. godine.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
