Kada sam prije nekoliko godina telefonskim putem bila zamolila, danas nažalost pokojnoga profesora Zorana Kravara, bi li napisao recenziju za djelo Renéa Guénona „Vladavina kvantitete i znaci vremena“, on je kratko zastao pa odgovorio: „Da, naravno da ću napisati, ali znajte... to neće biti pozitivna, nego negativna recenzija.“

Kravarov seminar na FF-u, mislim postdiplomski, o ANTIMODERNI bio je u to vrijeme jedino akademsko mjesto gdje je student u Hrvatskoj mogao koliko toliko sustavno, pa makar i ''negativno'', čuti ponešto o jednoj intelektualno nadmoćnoj, koliko god po količini ''pripadnika'' ili ''publike'' malobrojnoj, struji zapadnog mišljenja koja je u XX. stoljeću poduzela divovski posao pretresanja osnovnih elemenata moderne filozofije i znanosti sa stanovišta „tradicionalnog ezoterizma“ prema riječima Mircea Elijade, odnosno, prikupljanja rasutih tragova jedne „Scientia sacra“, svete znanosti, kako je Bela Hamvas naslovio jedno od svojih najznačajnijih djela.

Raskid s tradicijom, s duhovnom svetom tradicijom, u ime besmislenog napretka radi napretka, novosti radi novosti, pa i neke tobožnje slobode radi „slobode“, donio je modernom mentalitetu gubitak uporišta u transcedentu, a time posljedično i srozavanje načela istine, dobrote, pravednosti, što sveukupno se danas manifestira u rapidnom gubitku kvalitete ama baš svega, od ljudskih odnosa i karaktera, do okoliša i najzad krajnje nekvalitete svih „roba“ i predmeta kojima smo danas žalosno zatrpani kao otpatcima takve „materijalizacije“ takvog srozanog ljudskog duha.

Izvanredni vizionarski genij Renéa Guénona vidio je logiku i smjer toga kretanja još prije osamdesetak godina, kada stvari nisu bile tako vidljive kao danas: pokrete rađanja lažnih „novih duhovnosti“, opasnih „karizmi“, opće psihologizacije koja ništa ne zna o „predmetu“ svoga bavljenja, tj. o ljudskoj psihi, nesvjesno brkanje „duševnog“ i „duhovnog“, promašena iskapanja „starih civilizacija“ s nemogućim ciljem rekonstrukcije drevnih duhovnosti na osnovi mrtvih artefakata,... S plemenitom uzvišenošću koju je nemoguće dočarati ovdje pukim nabrajanjem, Guénon je u golemom dijametru obuhvatio sve najvažnije „topose“ suvremenoga svijeta, hvatajući ih nepogrešivim rečenicama krajnje jasnoće, gotovo kao da drži u rukama fabulozni „mač Riječi“.

Hrvatski prijevod knjige „Vladavina kvantitete“ prošao je svoje porođajne muke, od mukotrpnog cizeliranja teksta do financijske konstrukcije. Mi smo tri godine uzastopce podnosili zahtjev za subvenciju na hrvatske i europske institucije, no tek je suptilno razumijevanje Francuskoga instituta u Zagrebu prekinulo to vrzino kolo odbijenica. Moram, anegdotalno, napomenuti da smo, pomalo „zločesto“, aplicirali i na natječaje za književne prijevode Europske unije. Zanimalo me je, bila sam radoznala, može li se jedan tekst vrhunske misaone i literarne vrijednosti podvesti pod čudne kriterije financiranja „fikcija“ koje je zadala eu-birokracija? No, odgovor briselskog „stručnog žirija“ za dodjelu sredstava nadmašio je sva moja očekivanja: Guénon je dobio odbijenicu zato što u njegovom djelu prevladava „arbitrarnost, redukcionizam i voluntarizam“! Dugo se nisam bila tako slatko nasmijala.. Izgleda da je „stručnjak“ na brzinu preletio neki članak iz Wikipedije i uočio te tri riječi, ali nije uspio povezati da je Guenonova najžešća kritika bila uperena upravo protiv samovolje, pristranosti i srozavanja kriterija modernoga svijeta....

Marina Kralik

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.