Novi prozni rukopis Igora Čumandre jednako je začudan koliko i otrježnjujući, istovremeno i prijemčiv i migoljiv. "Posljednji čovjek koji je umro prije rata" roman je koji je očajnički nedostajao suvremenoj hrvatskoj književnosti, a da to ona nije ni znala.
 
Ðurđica Čilić Škeljo

***

"Imao sam lijepo djetinjstvo, završio vrlo kvalitetnu školu «Karl Marx», a potom i Obrazovni centar za jezike. Studij sociologije upisao sam zbog roditelja i trebalo mi je nekoliko godina da ih obavijestim da odustajem od istoga. Krajem osamadesetih upoznao sam drage ljude iz Quoruma i ostalo je legenda. Mogu se pohvaliti da sam valjda jedini autor kojem je Branko Čegec u tom formatu objavio nekoliko stripova. Ostale aktivnosti kojima sam se bavio u životu danas smatram nebitnim, jer niti iz jedne nisam izvukao pozitivno iskustvo. U vrijeme velikih povijesnih zbivanja mene ionako nitko ništa nije pitao." ( iz biografije )

Igor Čumandra o osobnim preferencijama :

- o knjigama:  Nemam definirani ukus tako da istovremeno čitam i «Povratak Filipa Latinovicza» i Svena Hassela. Ne volim jedino knjige u kojima se ljudi vole od prve do zadnje stranice ili priručnike.

- o glazbi:  Clash i Ramones, iako ih zaista dugo nisam slušao, a s neta sam skinuo valjda sve što je snimljeno u bivšoj i mrskoj Jugi, pa sad uživa u hitovima poput «Apsolutno ja sam tvoj» grupe Mirzino jato i «Halo, halo» grupe Aska.

- o filmu:  Svi ratni, domaći i strani, jer se lako poistovjetim s hrabrim pojedincima pošto sam inače kukavica.

itd.

Č. (37) rođen je u slikovitom prisavskom naselju Zapruđu, u blizini toplane i baraka s bauštelcima iz Bosne, gdje su nakon što je gospon Holjevac prešao Savu naseljavani ugledni Zagrepčani, te pregaoci iz «Chromosa» i «Pobjede», te poneki individualac iz «Okija».

Imao sam lijepo djetinjstvo, završio vrlo kvalitetnu školu «Karl Marx», a potom i Obrazovni centar za jezike. Studij sociologije upisao sam zbog roditelja i trebalo mi je nekoliko godina da ih obavijestim da odustajem od istoga. Krajem osamadesetih upoznao sam drage ljude iz Quoruma i ostalo je legenda. Mogu se pohvaliti da sam valjda jedini autor kojem je Branko Čegec u tom formatu objavio nekoliko stripova.

Ostale aktivnosti kojima sam se bavio u životu danas smatram nebitnim, jer niti iz jedne nisam izvukao pozitivno iskustvo. U vrijeme velikih povijesnih zbivanja mene ionako nitko ništa nije pitao.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.