Emily Dickinson
Tiše od sna
- Nakladnik: Modernist nakladništvo
- Urednik: Dražen Dragović
- Prijevod: Dražen Dragović
- 08/2008.
- 184 str., meki uvez
- ISBN 9789537281144
- Cijena: 11.95 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Knjiga odabranih pjesama Emily Dickinson prva je knjiga prijevoda pjesama na hrvatski jezik najznačajnije američke pjesnikinje. Budući da je riječ o dvojezičnom izdanju, ono može poslužiti i akademskom izučavanju djela Emily Dickinson u nas, no prije svega će pružiti čitalačko uživanje u najopćenitijem smislu...
U tišini i osami svoje sobe i vrta, Emily Dickinson je - sve u rimovanim katrenima, koje je pažljivo spremala po ladicama i kutijama i tek povremeno i samozatajno čitala rijetkim znancima - potaknuta sitnim zbivanjima svakodnevnog života, pisala o ljubavi, prirodi, životu, smrti i vječnosti, stoga je knjiga upravo podijeljena na istoimena poglavlja, zaokružujući više od sedamdeset pjesama.
***
Kratkoća, sažetost, jednostavnost, koje ujedno indiciraju najveće daljine, dosežu gotovo nepojmljive dubine - samo su neke od značajki kojima bismo mogli pojednostavljeno opisati poeziju ove pjesnikinje, jedne od najvećih američkih liričarki čiji osebujan izraz svrstavamo već u modernu liriku.
Ova prva zbirka prepjeva pjesama Emily Dickinson na hrvatski jezik daruje nam njih sedamdesetak, uvodeći nas ujedan novi svijet pun boje, mirisa i zvuka.
U refleksijama o životu, smrti, tjelesnim ograničenjima, nepoimanju apsolutne ljubavi i sreće pjesnikinja često polazi od stilizirane prirodne slike, koja joj međutim služi samo kao početna točka za nastajanje najsloženijih tema. U narativnim elementima svoje poezije Emily Dickinson uvijek se pita gdje su početak, trajanje i neizbježan kraj, gdje je granica koju dotiče u svojim pjesmama? Ona se svojevoljno "zapliće" u kompleksnost svojih simboličkih konstrukcija koristeći se biblijskim motivima i onima iz legendi te nadahnućima drugih pjesnika.
No ono što je najzanimljivije, pritom ne imitira nego pronalazi svoj izraz ne bojeći se osobnoga singularnog, neponovljivog iskustva. Čini se kao da se sve vrijeme poigrava vlastitim umom, jezikom, s nama čitateljima, ne znajući kamo će nas odvesti pojedini stih. U svojim često crtama obilježenim pjesmama naznačuje nam da one možda i nisu završene, jer ponekad nije posve jasno gdje je pravi kraj, prestanak, utrnuće.
Dragovićevi prepjevi obuhvaćaju različite cikluse pjesama (o ljubavi, prirodi, vječnosti, vremenu), no istodobno nam daju uvid i u svaki pojedinačni tematski krug, potvrđujući činjenicu da je bilo koja tematska podjela njezine lirike zapravo suvišna jer se tematski krugovi uvijek iznova prožimaju.
( iz predgovora Suzane Kodvanj )
U tišini i osami svoje sobe i vrta, Emily Dickinson je - sve u rimovanim katrenima, koje je pažljivo spremala po ladicama i kutijama i tek povremeno i samozatajno čitala rijetkim znancima - potaknuta sitnim zbivanjima svakodnevnog života, pisala o ljubavi, prirodi, životu, smrti i vječnosti, stoga je knjiga upravo podijeljena na istoimena poglavlja, zaokružujući više od sedamdeset pjesama.
***
Kratkoća, sažetost, jednostavnost, koje ujedno indiciraju najveće daljine, dosežu gotovo nepojmljive dubine - samo su neke od značajki kojima bismo mogli pojednostavljeno opisati poeziju ove pjesnikinje, jedne od najvećih američkih liričarki čiji osebujan izraz svrstavamo već u modernu liriku.
Ova prva zbirka prepjeva pjesama Emily Dickinson na hrvatski jezik daruje nam njih sedamdesetak, uvodeći nas ujedan novi svijet pun boje, mirisa i zvuka.
U refleksijama o životu, smrti, tjelesnim ograničenjima, nepoimanju apsolutne ljubavi i sreće pjesnikinja često polazi od stilizirane prirodne slike, koja joj međutim služi samo kao početna točka za nastajanje najsloženijih tema. U narativnim elementima svoje poezije Emily Dickinson uvijek se pita gdje su početak, trajanje i neizbježan kraj, gdje je granica koju dotiče u svojim pjesmama? Ona se svojevoljno "zapliće" u kompleksnost svojih simboličkih konstrukcija koristeći se biblijskim motivima i onima iz legendi te nadahnućima drugih pjesnika.
No ono što je najzanimljivije, pritom ne imitira nego pronalazi svoj izraz ne bojeći se osobnoga singularnog, neponovljivog iskustva. Čini se kao da se sve vrijeme poigrava vlastitim umom, jezikom, s nama čitateljima, ne znajući kamo će nas odvesti pojedini stih. U svojim često crtama obilježenim pjesmama naznačuje nam da one možda i nisu završene, jer ponekad nije posve jasno gdje je pravi kraj, prestanak, utrnuće.
Dragovićevi prepjevi obuhvaćaju različite cikluse pjesama (o ljubavi, prirodi, vječnosti, vremenu), no istodobno nam daju uvid i u svaki pojedinačni tematski krug, potvrđujući činjenicu da je bilo koja tematska podjela njezine lirike zapravo suvišna jer se tematski krugovi uvijek iznova prožimaju.
( iz predgovora Suzane Kodvanj )
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
