Knjiga dosad nikad objavljenih/prevedenih na hrvatski jezik recenzija, ogleda i rasprava koje je za života Wilde objavljivao u najreprezentativnijim novinama, magazinima, časopisima svojega doba (Irish Monthly, Century Guild Hobby Horse, Pali Mali Gazette, Dramatic Review, Womanfs World, Queens, Speaker...), od 1877. do 1890.

Za (napokon) potpuno upoznavanje s Wildeovom ostavštinom, dapače, za shvaćanje izvora njegovih egzaltiranih estetskih teorema forsiranih u dramama i pričama - nužno je imati uvid u njegove novinske kolumne, recenzije, oglede, rasprave kao premisu za književni dekadentizam, raskošan i duhovit stil pun cinizma i paradoksa, kasnije impregniranih u proslavljenu literarnu ostavštinu.

Velika je paleta umjetničkih velikana i umjetničkih djela s kojima se Oscar Wilde pojedinačno bavi u ovim ogledima i recenzijama (nota bene, neka od tih imena do danas nemaju adekvatni odjek u hrvatskoj književnosti poput Patera i Swinburnea): Keats, E. A. Poe, Zola, Shelly, Shakespeare (u više navrata i s potpuno različitih i izazovnih aspekata), Maupassant, Dostojevski, Tolstoj, Goethe, Homer, Balzac, Ben Johnson, Renesansa, Aristotel, George Sand, Walt Whitman, povijesne irske bajke, esej o narodnim pjesmama, W. B. Yeates, William Morris, Swinburne, Pater...

Također, ovdje je i Wildeov text "Poetry and Prison", 1889., gdje Wilde proročanski nagovještava svoju tragičnu sudbinu koja stupa na scenu dekadu kasnije, ali i točno poentira koliko tortura fizički uništavajući čovjeka u velikih pojedinaca duhovnim prkosom može, prije konačnog klonuća, motivirati nedosegnuti estetski i artistički odgovor (naime, po mnogima najveći esej svih vremena, zapravo savršenu proznu meditaciju "De profundis", kao i svoju najznačajniju pjesmu "The Ballad of Reading Goal" Oscar Wilde piše tijekom izdržavanja zatvorske kazne).

 
Ovi tekstovi donose jedan gotovo nedosegnuti paradoksalni ton, bunt i jedno neodređeno libertinstvo koji ostaju razlogom zbog čega Wilde jednostavno ne može izaći iz mode i interesa suvremenog čitatelja i umjetničkih kibica. Wilde majstorski spaja populističku (jer ovo su tekstovi za žurnale i magazine) jednostavnost pričanja s osobenom poetičnošću slika te izvjesnom nježnom melankolijom (posebno kad piše o Keatsu) tako da sve ima šarm kojem je teško čitateljski odoljeti.

Oscar Wilde je rođen u Dublinu kao Oscar Fingal O'Flahertie Wills Wilde, u nekonvencionalnoj obitelji pjesnikinje i novinarke Lady Jane Francesca Wilde i pisca i liječnika, Sir Williama Wildea. Studirao je na Trinity Collegeu u Dublinu (1871-74) i na Magdalen College u Oxfordu (1874-78). U Oxfordu je studirao klasične jezike a predavali su mu Walter Pater i John Ruskin. Bio je odličan student, ali je zbog svog ekscentričnog ponašanja imao problema s profesorima.

Nakon diplome 1978. seli se u London. Pjesme je prethodno objavljivao po časopisima a 1881. izdaje prvu zbirku naslovljenu jednostavno "Pjesme". Nakon što je zbirka pohvaljena u New York Timesu, Wilde postaje poznat u Americi. 1882. godine na poziv odlazi u Ameriku održati nekoliko predavanja. Poslije povratka iz Amerike, 1883. živio je nekoliko mjeseci u Parizu, da bi se opet nastanio u Londonu. Od sredine 1880. počinje raditi kao novinar, ali i dalje piše poeziju i drame. Godine 1884. godine ženi se s Constans Loyd u Londonu i dobiva dva sina, Chirila i Viviana. 1888. objavljuje zbirku priča "Sretni princ i druge bajke" (The Happy Prince and Other Tales) posvečenu svojim sinovima, a 1890. svoj slavni i jedini roman, "Sliku Doriana Graya" (The Picture of Dorian Gray).

Njegov brak završava 1893. Nekoliko godina ranije Wilde je upoznao mladog lorda Alfreda Douglasa u kojeg se strasno i nesretno zaljubljuje. Ta će prekretnica u njegovom životu uzrokovati i njegovu skorašnju propast. 1895., na vrhuncu karijere, Oscar Wilde je optužen za homoseksualizam i osuđen na dvije godine zatvora. Ostatak života provesti će u Parizu, gdje nakon nekoliko godina i umire, usamljen i napušten od svih.

Svoju reputaciju dramskog pisca Oscar Wilde je stekao u razdoblju između 1892. i 1895. sa serijom uspješnih komedija: "Zabava gospođe Windermer" (Lady Windmere's Fan, 1892), "Nemoćne žene", (Woman of No Importance", 1893), "Idealni muž" (An Ideal Husband, 1895) i "Važno je zvati se Ernest" (The Importane of Being Ernest, 1895). Po njegovoj drami "Salomé" (Salomé, drame en un acte, 1892) Richard Strauss je stvorio operu. U zatvoru je napisao apologiju svog života, "De Profundis" (1905) koju je posvetio Alfredu Douglasu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.