Zbirka proslavljenih eseja Oscara Wildea objavljena 1891. pod naslovom "Intentions" obuhvaća četiri eseja u kojima do punog izražaja dolazi njegova prodornost uma, britka duhovitost i vrhunski stil. U tim esejima, napučenim epigramsko-aforističkim konstatacijama, Wilde se iskazuje kao kritičar, pisac estetičkih i inih rasprava u najvišoj tradiciji filozofskoga dijaloga, tako da ne čudi što je T. S. Eliot tu esejističku zbirku proglasio, najboljim dijelom njegove ostavštine.

U eseju "Ocvat laganja" (The Decay of Lying), napisanom u formi dijaloga, uranjajući kroz ležeran razgovorni ton u duboka promišljanja o samoj biti i naravi umjetnosti, Wilde žali zbog sve izraženijeg usmjerenja umjetnosti na puke činjenice i zapostavljanja mašte/laganja. Kao velik poklonik paradoksa ustvrđuje, primjerice, da život oponaša umjetnost mnogo više nego što umjetnost oponaša život i da je pravi cilj umjetnosti – laganje, tj. kazivanje lijepih neistinitih stvari.

Esej "Pero, kist i otrov" (Pen, Pencil and Poison) posvećen je zazornom Thomasu Griffithsu Wainewrightu, devetnaestostoljetnom likovnom kritičaru i višestrukom trovaču, živopisnoj osobnosti, londonskom dandyu u kojem se profinjen umjetnički senzibilitet isprepleo sa zločinačkim sklonostima.

U eseju "Kritičar kao umjetnik" (The Critic as Artist), također dijalogu, Wilde stavlja kritičara uz bok umjetniku prema snazi i ljepoti umjetničkoga izražavanja, ustvrđujući da vrstan osvrt ili izvedba umjetničkoga djela vrijednosno ne zaostaju za samim predloškom. Na svakoj stranici ovog eseja briljantni književni stilist pokazuje nerazlučivost kritičkog mišljenja i kreativne imaginacije, prožimanje što vodi u obama smjerovima.

U eseju "Istina maski" (The Truth of Masks) paradira blistavim znanjem pojedinosti o tome na kakav se način kostimske pretpostavke upleću u dramaturški mehanizam gotovo svakoga pojedinog Shakespeareova djela. Za razliku od onodobne književne i kazališne kritike koja je Bardove drame čitala kao genijalna pjesnička djela i zanimala se samo za dijalog i njegovu interpretaciju, Wilde ih čita kao teatrolog ili kazališni semiolog.

***

Oscar Wilde (Dublin, 1854-Pariz, 1900), irski dramski pisac, pjesnik, esejist i prozaist, nenadmašan kozer koji je vladao razgovorima u književnim salonima. Godine 1895, na vrhuncu karijere, optužen je za homoseksualizam i osuđen na dvije godine zatvora. Ostatak života proveo je u besparici u Parizu.

Važnija djela: drama "Vera ili nihilist" (Vera, or The Nihilist, 1880), "Pjesme" (Poems, 1881), "Sretni kraljević i druge pripovijesti" (The Happy Prince and Other Tales, 1888), roman "Slika Doriana Graya" (The Picture of Dorian Gray, 1891), drame "Saloma" (Salomé, 1893), "Žena bez važnosti" (A Woman of No Importance, 1893), "Idealan muž" (An Ideal Husband, 1895), "Važno je zvati se Ernest" (The Importance of Being Earnest, 1895), esej "Duša čovjeka pod socijalizmom" (The Soul of Man under Socialism, 1891), "Balada o Readingu" (The Ballad of Reading Gaol, 1898), dugo pismo "De profundis" (1905).

Oscar Wilde je rođen u Dublinu kao Oscar Fingal O'Flahertie Wills Wilde, u nekonvencionalnoj obitelji pjesnikinje i novinarke Lady Jane Francesca Wilde i pisca i liječnika, Sir Williama Wildea. Studirao je na Trinity Collegeu u Dublinu (1871-74) i na Magdalen College u Oxfordu (1874-78). U Oxfordu je studirao klasične jezike a predavali su mu Walter Pater i John Ruskin. Bio je odličan student, ali je zbog svog ekscentričnog ponašanja imao problema s profesorima.

Nakon diplome 1978. seli se u London. Pjesme je prethodno objavljivao po časopisima a 1881. izdaje prvu zbirku naslovljenu jednostavno "Pjesme". Nakon što je zbirka pohvaljena u New York Timesu, Wilde postaje poznat u Americi. 1882. godine na poziv odlazi u Ameriku održati nekoliko predavanja. Poslije povratka iz Amerike, 1883. živio je nekoliko mjeseci u Parizu, da bi se opet nastanio u Londonu. Od sredine 1880. počinje raditi kao novinar, ali i dalje piše poeziju i drame. Godine 1884. godine ženi se s Constans Loyd u Londonu i dobiva dva sina, Chirila i Viviana. 1888. objavljuje zbirku priča "Sretni princ i druge bajke" (The Happy Prince and Other Tales) posvečenu svojim sinovima, a 1890. svoj slavni i jedini roman, "Sliku Doriana Graya" (The Picture of Dorian Gray).

Njegov brak završava 1893. Nekoliko godina ranije Wilde je upoznao mladog lorda Alfreda Douglasa u kojeg se strasno i nesretno zaljubljuje. Ta će prekretnica u njegovom životu uzrokovati i njegovu skorašnju propast. 1895., na vrhuncu karijere, Oscar Wilde je optužen za homoseksualizam i osuđen na dvije godine zatvora. Ostatak života provesti će u Parizu, gdje nakon nekoliko godina i umire, usamljen i napušten od svih.

Svoju reputaciju dramskog pisca Oscar Wilde je stekao u razdoblju između 1892. i 1895. sa serijom uspješnih komedija: "Zabava gospođe Windermer" (Lady Windmere's Fan, 1892), "Nemoćne žene", (Woman of No Importance", 1893), "Idealni muž" (An Ideal Husband, 1895) i "Važno je zvati se Ernest" (The Importane of Being Ernest, 1895). Po njegovoj drami "Salomé" (Salomé, drame en un acte, 1892) Richard Strauss je stvorio operu. U zatvoru je napisao apologiju svog života, "De Profundis" (1905) koju je posvetio Alfredu Douglasu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.