Roman je to iz šest dijelova, a mjesto radnje jedna je jedina kuća, nasljeđivana s koljena na koljeno, kupovana; njezino habanje i starenje, njezina na koncu djelomična smrt, kada u funkciji i relativno zdrava ostaje još samo jedna prostorija, tek je pozornica na kojoj se, gotovo serijski, izmjenjuju likovi nesposobni da izađu na kraj sa svojom nesrećom. Mihaela Gašpar uspjela je stvoriti atmosferu koja ima elemente bajke, ali ta bajka ne poznaje ni vještice ni prinčeve: to je bajka konstante sivila svakodnevice koja ljude razlaže na planktonska mjerila, a riječi koje likovi izgovaraju opasno podsjećaju na bajalice. Taj tamni univerzum pun je monotonog šaptanja, pun je apsurdnog ohrabrivanja i katastrofa: očevi izgore u sobama, majke se ubijaju, i svi jedni druge drže u slijepom zagrljaju. (...)

Osjećaj za svijet ove autorice, a to je dodatni užitak za čitatelja, visoko je poetičan, sav u treptaju koji lovi beznadna stanja, bezizlazje u kojemu svi grcamo više nego što smo u stanju priznati. Ona čuvena maksima koja kaže da umjetnost imamo kako ne bismo umrli od istine ovdje je okrenuta naopako: umjetnost imamo jer smo zaboravili što je prava istina o nama, koliko su nepovoljni realni nalazi o našem stanju, o našoj palosti u svijet neodmotanih, nerealiziranih larvi koje se palucavo nadgmizavaju jedna preko druge i to hvalospjevno nazivaju "realizacijom".

(iz pogovora Daria Grgića)

Mihaela Gašpar rođena je u Zagrebu 1973. godine. Po zanimanju je kiparica. Prozni tekstovi su joj objavljivani u Vijencu, Večernjem listu, književnom časopisu Re, Balkanskom književnom glasniku, na književnim portalima kao što su Književnost.org i Prozaonline. Kratke priče su joj čitane na Trećem programu Hrvatskog radija.

Godine 2010. osvojila je 2. nagradu na natječaju kratke priče Književnog kruga Karlovac “Zlatko Tomičić”. Godine 2011. s jednom je kratkom pričom ušla u uži izbor za nagradu na natječaju Pričigin, a na crnogorskom natječaju “Vranac” za najbolje priče regije uvrštena je u zbirku "Izvan koridora, najbolje priče 2011". Rukopis romana Mitohondrijska Eva proglašen je najboljim proznim rukopisom na 7. anonimnom natječaju osječkog ogranka Matice hrvatske 2012. godine.

Objavila je romane Bez iznenadnih radosti molim (Aora, Zagreb, 2010), Mitohondrijska Eva (Matica hrvatska Osijek, 2013; drugo izdanje: Disput, 2015), O čajnicima i ženama (Disput, 2016), Spori odron (Disput, 2017.), Nemirnica (Disput, 2019) i Velika stvar (Disput, 2020) te zbirku kratkih priča Slatkiš, duhan, britva (Disput, Zagreb, 2013).

Zbirka kratkih priča Slatkiš, duhan, britva bila je u užem izboru za Nagradu Ksaver Šandor Gjalski 2013. godine, a roman O čajnicima i ženama u finalu za Nagradu Fran Galović 2017. godine koja se dodjeljuje za najbolju knjigu na temu zavičaja i/ili identiteta.

Razgovor: Mihaela Gašpar - Većina obitelji skriva od svijeta barem jednu crnu ovcu

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.