Svjetiljka od zemlje
- Nakladnik: Mozaik knjiga
- 12/2009.
- 244 str., tvrdi uvez s ovitkom
- ISBN 9789531406543
- Cijena: 17.12 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
U knjizi Jure Kaštelana "Svjetiljka od zemlje" uvršten je niz antologijskih pjesama, klasični "San u kamenu", tajnovito "Jezero na Zelengori", zanosni "Konjanik", potresni "Tifusari", testamentna pjesma "Iz NIŠTANI, pozdrav", koju je iz bolesničke postelje diktirao kćeri Ladi Kaštelan.
U ovoj knjizi prvi put je objavljujena pjesma "Nebeski konji" pronađena u pjesnikovoj ostavštini, tiskanoj samo u nekadašnjem Vjesniku u srijedu. Moderni klasik, pjesnik refleksivnih dometa, u svojem je djelu lucidno sjedinio klasičnu tradiciju i suvremenu pjesničku misao, "poeta doctus" u punom smislu te riječi, kao prozni i dramski pisac uvijek ostaje pjesnik.
Proza "Čudo svetog Arnira" čvrsto je utemeljena uz piščev zavičaj, "Noć u Podgori", posljednji Kaštelanov tekst, ujedno je poglavlje nenapisane autobiografije.
Uz uvrštenu dramu "Pijesak i pjena" posvećenu supruzi Nadi Subotić, predstavljeni su i eseji o hrvatskim piscima i slikarima: Mažuraniću, Kranjčeviću, Matošu, A. B. Sirnicu, I. G. Kovačiću, Tadijanoviću, Ujeviću, Krleži, Cesariću, Glihi, Murtiću i Kaštelančiću.
***
Jure Kaštelan rođen je 18. prosinca 1919. u Zakučcu pokraj Omiša. Maturirao je 1938. na Klasičnoj gimnaziji u Splitu te upisuje romanske jezike i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Već kao student objavljuje prvu pjesničku zbirku "Crveni konj" (1940., u opremi Ede Murtića), koja je zabranjena zbog ljevičarske buntovne intonacije, a predstavlja i jedan od prvih prodora slobodnije nadrealističke slikovitosti.
Od 1942. – 1945. je u partizanskom pokretu, gdje djeluje pretežno u kulturnim i propagandnim akcijama, što nastavlja i u neposrednom poratnom razdoblju. Godine 1947. diplomira slavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje se od 1950. zapošljava kao nastavnik, a 1956. i doktorira na Odsjeku za hrvatsku književnost s tezom o lirici A. G. Matoša. Od asistentskog starta prošao je pun luk sveučilišne karijere te je umirovljen kao redovit profesor teorije književnosti 1980. godine.
Dvije je školske godine (1956. – 1958.) proveo kao lektor na pariškoj Sorbonni. Redoviti je član JAZU-a od 1979. i voditelj Zavoda za književnost i teatrologiju od 1985. do smrti, 24. veljače 1990.
Stvaralačkim prodorom 1940. godine obilježio je epohu hrvatskoga pjesništva, a predvodničku ulogu potvrdio je i prvim poratnim zbirkama (Pijetao na krovu, 1950., Biti ili ne 1955., i Malo kamenja i puno snova). Poetsku vokaciju proširio je i na područje kazališta nizom oniričko-evokativnih tekstova (Pijesak i pjena, 1958., I da i ne, 1962., Prazor, 1972.) i pripovjedaštva (Čudo i smrt, 1961.).
Snažna mediteranska nadahnuća obilježila su njegove zrele pjesničke zbirke, kojima je zaokružio opus (Divlje oko, 1978., Okrenut moru, 1986. i Sve plavo, nebeski plavo, 1989.).
U ovoj knjizi prvi put je objavljujena pjesma "Nebeski konji" pronađena u pjesnikovoj ostavštini, tiskanoj samo u nekadašnjem Vjesniku u srijedu. Moderni klasik, pjesnik refleksivnih dometa, u svojem je djelu lucidno sjedinio klasičnu tradiciju i suvremenu pjesničku misao, "poeta doctus" u punom smislu te riječi, kao prozni i dramski pisac uvijek ostaje pjesnik.
Proza "Čudo svetog Arnira" čvrsto je utemeljena uz piščev zavičaj, "Noć u Podgori", posljednji Kaštelanov tekst, ujedno je poglavlje nenapisane autobiografije.
Uz uvrštenu dramu "Pijesak i pjena" posvećenu supruzi Nadi Subotić, predstavljeni su i eseji o hrvatskim piscima i slikarima: Mažuraniću, Kranjčeviću, Matošu, A. B. Sirnicu, I. G. Kovačiću, Tadijanoviću, Ujeviću, Krleži, Cesariću, Glihi, Murtiću i Kaštelančiću.
***
Jure Kaštelan rođen je 18. prosinca 1919. u Zakučcu pokraj Omiša. Maturirao je 1938. na Klasičnoj gimnaziji u Splitu te upisuje romanske jezike i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Već kao student objavljuje prvu pjesničku zbirku "Crveni konj" (1940., u opremi Ede Murtića), koja je zabranjena zbog ljevičarske buntovne intonacije, a predstavlja i jedan od prvih prodora slobodnije nadrealističke slikovitosti.
Od 1942. – 1945. je u partizanskom pokretu, gdje djeluje pretežno u kulturnim i propagandnim akcijama, što nastavlja i u neposrednom poratnom razdoblju. Godine 1947. diplomira slavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje se od 1950. zapošljava kao nastavnik, a 1956. i doktorira na Odsjeku za hrvatsku književnost s tezom o lirici A. G. Matoša. Od asistentskog starta prošao je pun luk sveučilišne karijere te je umirovljen kao redovit profesor teorije književnosti 1980. godine.
Dvije je školske godine (1956. – 1958.) proveo kao lektor na pariškoj Sorbonni. Redoviti je član JAZU-a od 1979. i voditelj Zavoda za književnost i teatrologiju od 1985. do smrti, 24. veljače 1990.
Stvaralačkim prodorom 1940. godine obilježio je epohu hrvatskoga pjesništva, a predvodničku ulogu potvrdio je i prvim poratnim zbirkama (Pijetao na krovu, 1950., Biti ili ne 1955., i Malo kamenja i puno snova). Poetsku vokaciju proširio je i na područje kazališta nizom oniričko-evokativnih tekstova (Pijesak i pjena, 1958., I da i ne, 1962., Prazor, 1972.) i pripovjedaštva (Čudo i smrt, 1961.).
Snažna mediteranska nadahnuća obilježila su njegove zrele pjesničke zbirke, kojima je zaokružio opus (Divlje oko, 1978., Okrenut moru, 1986. i Sve plavo, nebeski plavo, 1989.).
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.