Josip Pavičić
Ako smo šutjeli, što je ovo? : Dnevnik 1973./1974./1975.
- Nakladnik: Naklada Pavičić
- 07/2010.
- 243 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789536308842
- Cijena: 15.93 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Moja knjiga "Ponedjeljak ujutro : Dnevnik 2005./2006./2007.", objavljena na početku 2008., bila je svojevrsni test. Htio sam vidjeti kako će proći, da mogu odlučiti sto i kako dalje s tim mojim dnevničkim teretom od šezdesetak velikih bilježnica. Hoću li stati ili nastaviti s objavljivanjem? Kao sto se vidi, ne kanim stati.
Razloga je nekoliko. Prvo, morao sam nešto bacati u kljun svojoj miloj taštini. Drugo, objavljena je knjiga izazvala osrednju pažnju novina i drugih javnih i tajnih priopćivala, ali i prilično jaku reakciju u krugovima prijateljskim, kolegijalnim, poznaničkim, cehovskim. Neki su me prijatelji ukorili, neki su me kolege prebacili u kategoriju ljudi kojih se valja čuvati, neki su mi znanci postali neznanci (i uskratili mi pozdrav), a neki su me cehovski sudrugovi skinuli s popisa povlaštenih partnera.
Ovom, novom knjigom htio bih pokazati da su se svi uglavnom prevarili, tj. da smo moj tekst, moj pogled na svijet i ja mnogo gori nego sto im se učinilo.
Treće, vrijeme prolazi, a zaborav kuca na vrata. Dnevnik je pogodna utvrda za pokušaj otpora i toj prolaznosti i tim otkucajima.I četvrto, ponajprije namijenjeno onima koji ne povjeruju u drugi razlog, dnevnik je izvrstan izgovor i za ono što sam napravio i za ono što sam mogao (namjeravao, a možda i morao) napraviti, a nisam napravio. Nek se vidi, nek se zna kako zamisao propada!
Što se samog naslova tiče, "Ako smo šutjeli, što je ovo?", u njemu nema zagonetke. Njime se izravno kontrira uvriježenoj tvrdnji da je Hrvatskoj nakon sloma Hrvatskog proljeća vladala šutnja. Zacijelo se nije govorilo onako kako bi se govorilo da Proljeće nije propalo, ali se nije ni šutjelo. Uostalom, što se i kako se govorilo, vidjet će se i iz dnevničkih knjiga koje pripremam i koje ću, ako me posluži sreća, objaviti sljedećih godina. (Autor)
O knjizi:
Ovo nije nastavak dnevničke knjige "Ponedjeljak ujutro", koja je sa zapisima iz 2005., 2006. i 2007. objavljena 2008., nego neka vrsta njezina davnog prethodnika, sa zapisima iz sedamdesetih godina, kada je Pavičić kao profesionalni novinar (književni i kazališni kritičar) počeo pisati dnevnik.
Polemički naslov knjige, "Ako smo šutjeli, što je ovo?", ujedno je i njezin najsažetiji opis, jer u njoj se govori o tome kako se i o čemu govorilo u vrijeme koje se često obilježava kao vrijeme hrvatske šutnje. Bilo je onih koji su (iz protesta ili zbog začepljenih usta) zaista šutjeli, no i onih koji nisu: prvo, zato što nisu htjeli, a, drugo, zato što nisu mogli šutjeti, jer im je pisanje (govorenje) bilo jedino zanimanje od kojeg su živjeli.
Potonjima je pripadao i Pavičić. Što nije mogao publicirati, zapisao je u dnevnik, a što je zapisao, sad publicira: i kao intimni raport i kao pokušaj izoštravanja slike vremena nakon kraha Hrvatskog proljeća.
Dnevnikom prolazi šarolika regimenta medijskih poslenika, pretežno iz Vjesnikova nebodera, a opisuju se i susreti s drugim zanimljivim ličnostima hrvatske kulture toga doba, npr. s Gustavom Krklecom, Miljenkom Stančićem, Miroslavom Krležom, Matom Lovrakom, Mirkom Božićem, Jurom Kaštelanom, Danijelom Dragojevićem, Verom Horvat-Pintarić, Tomislavom Ladanom, Igorom Mandićem, Goranom Babićem, poluzabranjenim Vojmilom Rabadanom...
Razloga je nekoliko. Prvo, morao sam nešto bacati u kljun svojoj miloj taštini. Drugo, objavljena je knjiga izazvala osrednju pažnju novina i drugih javnih i tajnih priopćivala, ali i prilično jaku reakciju u krugovima prijateljskim, kolegijalnim, poznaničkim, cehovskim. Neki su me prijatelji ukorili, neki su me kolege prebacili u kategoriju ljudi kojih se valja čuvati, neki su mi znanci postali neznanci (i uskratili mi pozdrav), a neki su me cehovski sudrugovi skinuli s popisa povlaštenih partnera.
Ovom, novom knjigom htio bih pokazati da su se svi uglavnom prevarili, tj. da smo moj tekst, moj pogled na svijet i ja mnogo gori nego sto im se učinilo.
Treće, vrijeme prolazi, a zaborav kuca na vrata. Dnevnik je pogodna utvrda za pokušaj otpora i toj prolaznosti i tim otkucajima.I četvrto, ponajprije namijenjeno onima koji ne povjeruju u drugi razlog, dnevnik je izvrstan izgovor i za ono što sam napravio i za ono što sam mogao (namjeravao, a možda i morao) napraviti, a nisam napravio. Nek se vidi, nek se zna kako zamisao propada!
Što se samog naslova tiče, "Ako smo šutjeli, što je ovo?", u njemu nema zagonetke. Njime se izravno kontrira uvriježenoj tvrdnji da je Hrvatskoj nakon sloma Hrvatskog proljeća vladala šutnja. Zacijelo se nije govorilo onako kako bi se govorilo da Proljeće nije propalo, ali se nije ni šutjelo. Uostalom, što se i kako se govorilo, vidjet će se i iz dnevničkih knjiga koje pripremam i koje ću, ako me posluži sreća, objaviti sljedećih godina. (Autor)
O knjizi:
Ovo nije nastavak dnevničke knjige "Ponedjeljak ujutro", koja je sa zapisima iz 2005., 2006. i 2007. objavljena 2008., nego neka vrsta njezina davnog prethodnika, sa zapisima iz sedamdesetih godina, kada je Pavičić kao profesionalni novinar (književni i kazališni kritičar) počeo pisati dnevnik.
Polemički naslov knjige, "Ako smo šutjeli, što je ovo?", ujedno je i njezin najsažetiji opis, jer u njoj se govori o tome kako se i o čemu govorilo u vrijeme koje se često obilježava kao vrijeme hrvatske šutnje. Bilo je onih koji su (iz protesta ili zbog začepljenih usta) zaista šutjeli, no i onih koji nisu: prvo, zato što nisu htjeli, a, drugo, zato što nisu mogli šutjeti, jer im je pisanje (govorenje) bilo jedino zanimanje od kojeg su živjeli.
Potonjima je pripadao i Pavičić. Što nije mogao publicirati, zapisao je u dnevnik, a što je zapisao, sad publicira: i kao intimni raport i kao pokušaj izoštravanja slike vremena nakon kraha Hrvatskog proljeća.
Dnevnikom prolazi šarolika regimenta medijskih poslenika, pretežno iz Vjesnikova nebodera, a opisuju se i susreti s drugim zanimljivim ličnostima hrvatske kulture toga doba, npr. s Gustavom Krklecom, Miljenkom Stančićem, Miroslavom Krležom, Matom Lovrakom, Mirkom Božićem, Jurom Kaštelanom, Danijelom Dragojevićem, Verom Horvat-Pintarić, Tomislavom Ladanom, Igorom Mandićem, Goranom Babićem, poluzabranjenim Vojmilom Rabadanom...
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
