Ana Došen, rođena 1. I. 1920. u Krnjeuši u bosanskom Pounju, završila je učiteljsku školu, gimnaziju i filozofiju. Godine 1945. zaposlila se u Istri i radila u hrvatskim školama po zabačenim selima na Bujštini kao narodna učiteljica, dok je taj dio Istre bio u sastavu državnog provizorija Slobodnog Teritorija Trsta, odnosno njegove (jugoslavenske) Zone B. U Zoni B bila je i školska inspektorica, a zatim profesorica u školama i na pedagoškim akademijama u Puli i Zagrebu. Autorica je prvog stručnog priručnika o predškolskom odgoju.

Napisala je niz beletrističkih knjiga o stradanju rodnoga sela u ljeto 1941. od tzv. ustanika (To je bilo onda, Lari i Penati...), a u ovim se memoarima vraća mladenačkim danima provedenima u siromašnim selima i gradićima poslijeratne Istre, u Španidigi, Kršetama, Picudarima, Bujama...

Život koji je učiteljica Ana našla u Istri lijep je, istodobno i skučen i raskošan, pun elana, ali i zasjenjen događajima koji otkrivaju i tamnu stranu. Ratne i poratne nesreće nisu opća mjesta, nego sudbine iz susjedstva i razreda istarske učiteljice (partizanska likvidacija majke osmero djece, odlazak optanata). Ipak u zapisima iz Zone B prevladava vedrina; duhoviti su, a kad se najviše približe stvarnosti - i nestvarni. Jelo se, primjerice, sve što trči, pliva, puže i leti, pa i ježevi, ali samo ujesen, kad su bili debeli. Opis pripremanja jela od ježa pravi je horor! Baš kao što je fantastičan prikaz nekih političkih događaja, recimo prvomajske proslave u Trstu 1948., na kojoj na izmišljene Istrane prave bombe bacaju nepostojeći Talijani!

A. Došen bila je i autorica vrlo slušanih i čitanih pučkih dijaloga istarskih nonića, Jurine i Franine. Uskoro će napuniti 94 godine, no u pripovijedanju je svježija od mnogih daleko mlađih pisaca.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.