Bio jednom jedan razred. Sasvim običan razred, gdje je bilo i peti­ca i jedinica, marljivosti i picavanja, drugarstva i sitnih zlobica, ljubavi i manguparija, dakle svega onoga što bi se moglo naći i u drugim sličnim sredinama. Ipak, ovaj razred bio je za nas veoma važan i značajan, jer riječ je o našem razredu, nama tako dragom i nezaboravnom VIII.b split­ske Klasične gimnazije.

Formiran je onoga, sad već tako dalekoga, rujna 1952. godine i trajao do lipnja 1960. kad smo završili naše srednjoškolsko obrazovanje, maturirali i razišli se. Iako je ovim činom formalno prestao postojati, VHI.b i dalje živi u nama, u našim sjećanjima, druženjima, u našem zajedništvu i živjet će dok i mi budemo živjeli.

Poslije mature, kao što rekosmo, razišli smo se po raznim gradovima i fakultetima. Onda je trebalo završavati studije, tražiti posao, formirati obitelji, kućiti se. Iako smo i kroz to vrijeme slavili obljetnice mature, bilo je to više kao po nekakvoj inerciji. Pravo druženje i onaj ponovno pronađeni osjećaj zajedništva i pripadnosti možemo reći da se pojavio tek uz proslavu 25. obljetnice mature kad smo napravili i Spomenicu, prvu knjižicu posvećenu nama i našem razredu. A onda nam se svidjelo to što smo napravili pa smo se nastavili redovito sastajati. I tako sve do danas. Kao rezultat ovakvog druženja nastale su nove knjižice, ali o tome nešto više u posebnom dodatku.

Knjiga koju upravo držite u ruci, nastala je povodom 50. obljetnice ma­ture i ima namjeru na neki način zaokružiti i završiti ovu našu specifičnu izdavačku djelatnost. Kaže Andro da kod ovakvog razreda ništa nije sigur­no pa se može očekivati da poslije zadnje knjige izađe neka još zadnjija. Ali pustimo našega Andru i njegove prognoze, idemo mi ad rem!

Dakle, u radu na ovoj knjizi sudjelovalo je, osim članova uredništva, još dosta kolega i kolegica pa možemo reći daje nastala zajedničkim tru­dom dobrog dijela razreda, što bi reklo Njegovo K. und K. Visočanstvo - viribus unitis. Netko je napisao više, netko manje, netko prikupljao stare fotografije, Krešo posmrtno priložio svoje karikature, tkogod se tek pri­sjećao i pričao svoje uspomene, a ponetko i u stihu progovorio. Svatko je sudjelovao prema svojim sposobnostima, mogućnostima i sklonostima.

Stoga se ovdje i pojavljuju različiti stilovi pisanja, različiti pristupi. Nešto je pisano u prvome licu, nešto, pak, u trećem, negdje spominjemo autora, a ponegdje to nismo smatrali potrebnim. Međutim, čini nam se da sve ovo bogatstvo različitosti, poput raznolikih kamenčića u mozaiku, ipak daje nekakvu sliku onoga vremena, Splita kojega više nema i nas u tome okruženju: kako smo živjeli, kako se zabavljali, čega se plašili, a što vo­ljeli, čemu smo težili.

Iako smo, gledajući iz današnje perspektive, bili materijalno siromašni, nismo se takvima osjećali. Možda zato, jer nismo ni znali što nam sve nedostaje pa su nam i želje bile skromnije i relativno lako ostvarljive. Televiziju, kompjuter, videoigrice, internet nadoknađivali smo izmišljajući kojekakve igre i zabave. Više smo bili izvan kuće, više okrenuti jedni drugima. Valjda baš tu treba tražiti izvor našega zajedniš­tva, drugarstva i povezanosti što u ovome užurbanom vremenu nekima izgleda čak i pomalo neobično.

I za kraj još jedna napomena. Mi smo ovu knjigu zamislili i pisali o nama i za nas, bez ikakvih književnih ambicija. Ako, pak, pronađete u njoj nešto što vam se sviđa, pobudi vam uspomene, podsjeti vas na neke davno zaboravljene situacije, običaje, događanja, bit će nam drago.

Ali vas mora­mo upozoriti. Odlučite li okrenuti stranicu i krenuti dalje, nemojte poslije kriviti nas. Jer - vozite se na vlastitu odgovornost!

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.