Pjesnički identitet uvijek se iznova preobražava i inovira u imaginarnim svjetovima koje treba prepoznati i prepustiti se tim egzistencijalnim traženjima harmonije i disharmonije bivstvovanja, tim intuitivnim i nenadanim proplamsajima savjesti i svijesti.

Dunja Kalilić osmislila je i obnovila unutrašnju arhitekturu svoje romansijerske osobnosti (vrsni romani: "Vrijeme bresaka", 2005., "Siva plojka", 1998. i 2008.), lirskom meditativnom prozom. Osjetilnom simbolikom naslova uvodi nas u začarani svijet svojih "verbalnih pejzaža" u kojima se otkriva dobrota duše i ljepota snova.

Odlučivši se za pjesmu u prozi koja ne "podliježe kanonima metrike i rimarija" autorica otvara tematske lirske cjeline, naglašenu emocionalnu snagu lirizma.

( iz prikaza Ljerke Car Matutinović, časopis "Vijenac" br. 467 / 2012. )

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.