Hans-Joachim Neumann
Henrik Eberle
Je li Hitler bio bolestan? : Završni nalaz
- Nakladnik: Mozaik knjiga
- Prijevod: Nina Sokol
- 12/2010.
- 242 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789531408417
- Cijena: 15.79 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Još 31. ožujka 1945. godine, kada je osobni liječnik Theo Morell nakon "više puta planiranog zapisivanja povijesti bolesti" ponovno molio Hitlera za dopuštenje da to učini, "kao i prijašnjih godina", na nedvojben je način grubo odbijen riječima: "Nikada nisam bio bolestan. O tome se nema što zapisati." A Hitlerov biograf Joachim Fest iznio je ovakav sud: "Pitanje prirode Hitlerove bolesti ostaje nerješivo." Fest je još 2002. godine smatrao da se ni jedna od dijagnoza ne može "uvjerljivo argumentirati ili odbaciti".
No budući da je puno toga "zapisano", a ono što je stavljeno na papir opetovano se tumači na uvijek nov način, sasvim se sigurno isplati baciti detaljan pogled na navodno "bolesnoga", "homoseksualnoga" i "ludilom opsjednutoga" diktatora. Naime, Morell, koji je slučajno dogurao do Hitlerova osobnog liječnika, između 1941. i 1945. godine vodio je opširne svakodnevne bilješke, već iz straha od mogućih represalija od Službe sigurnosti SS-a i Gestapa u slučaju da se Hitleru "nešto desi".
Kao "osobni liječnik Fuhrera", on bi odgovarao, jer je samo po sebi razumljivo da bi ga, npr. u slučaju trovanja, smatrali glavnim osumnjičenikom. Stoga je ozbiljno shvaćao redovite preventivne zdravstvene preglede i zapisivao sve Hitlerove bolesti i liječničke mjere koje je poduzeo, kako bi ih se u svako doba moglo preispitati.
Te smo svakodnevne bilješke iznova vrednovali, jer su se dosadašnji prikazi, primjerice oni osporavatelja holokausta Davida Irvinga, često pokazali pogrešnima, ili, u slučaju časnika SS-a Ernsta Gunthera Schencka, manjkavim.
Osim toga otkrili smo nove izvore, npr. u dosad nepristupačnim ili nezamijećenim fondovima spisa SS-a. Nadalje, potrebnim se činilo novo vrednovanje određenih medicinskih dijagnoza suvremenika, jer samo je tako bilo moguće njihovo svrstavanje u povijesni kontekst.
I ne manje važno, razjašnjenje je nužno i stoga što diskusija oko procjene »bivšega veleizdajnika« i kasnijega diktatora još traje. Pritom se ne radi samo o debatama u znanstvenoj "kuli od bjelokosti". Svaki tjedan, ako ne i svaki dan, gledatelji televizije na području odašiljača TV-satelita ASTRA-grupe na više od 350 televizijskih programa suočeni su s dokumentacijom o Hitleru i njegovim političkim odlukama. Nerijetko se kao senzacionalne prikazuju spoznaje koje potječu iz 1943. godine i zastarjele su.
I povijesna i medicinska znanost od tada su doživjele temeljite promjene ili, bolje rečeno, znatno su napredovale. U međuvremenu se može uvjerljivo argumentirati prihvaćanje ili odbijanje određenih dijagnoza. Ali u tu je svrhu trebalo rekonstruirati i put kojim je znanost napredovala te kao takve okarakterizirati zablude u interpretaciji. I medicinski i povijesni interpretacijski predlošci obilježeni su stanjem znanstvenih spoznaja, ali i duhom vremena.
Suradnja liječnika i povjesničara pritom se pokazala nadasve plodnom, jer se radilo o tome kako objasniti Hitlera kao osobu koja se retrogradno može tumačiti samo kao mješavina povijesnih činjenica, koje se mogu rekonstruirati, i ciljane percepcije.
Uvid u Hitlerovu medicinsku biografiju pritom dodiruje privatna područja njegova života, ali i područja od velikoga političkog značenja. U kojoj je mjeri osobni život bio isprepleten s političkim, što je potaknulo nastanak diktature, pokretanje Drugoga svjetskog rata i ubojstvo milijuna ljudi uvelike je upitno. Nadamo se da će se naša knjiga shvatiti kao konstruktivan i interdisciplinaran doprinos tom procesu razjašnjavanja.
Hans-Joachim Neumann i Henrik Eberle, Berlin i Halle, u veljači 2009.
No budući da je puno toga "zapisano", a ono što je stavljeno na papir opetovano se tumači na uvijek nov način, sasvim se sigurno isplati baciti detaljan pogled na navodno "bolesnoga", "homoseksualnoga" i "ludilom opsjednutoga" diktatora. Naime, Morell, koji je slučajno dogurao do Hitlerova osobnog liječnika, između 1941. i 1945. godine vodio je opširne svakodnevne bilješke, već iz straha od mogućih represalija od Službe sigurnosti SS-a i Gestapa u slučaju da se Hitleru "nešto desi".
Kao "osobni liječnik Fuhrera", on bi odgovarao, jer je samo po sebi razumljivo da bi ga, npr. u slučaju trovanja, smatrali glavnim osumnjičenikom. Stoga je ozbiljno shvaćao redovite preventivne zdravstvene preglede i zapisivao sve Hitlerove bolesti i liječničke mjere koje je poduzeo, kako bi ih se u svako doba moglo preispitati.
Te smo svakodnevne bilješke iznova vrednovali, jer su se dosadašnji prikazi, primjerice oni osporavatelja holokausta Davida Irvinga, često pokazali pogrešnima, ili, u slučaju časnika SS-a Ernsta Gunthera Schencka, manjkavim.
Osim toga otkrili smo nove izvore, npr. u dosad nepristupačnim ili nezamijećenim fondovima spisa SS-a. Nadalje, potrebnim se činilo novo vrednovanje određenih medicinskih dijagnoza suvremenika, jer samo je tako bilo moguće njihovo svrstavanje u povijesni kontekst.
I ne manje važno, razjašnjenje je nužno i stoga što diskusija oko procjene »bivšega veleizdajnika« i kasnijega diktatora još traje. Pritom se ne radi samo o debatama u znanstvenoj "kuli od bjelokosti". Svaki tjedan, ako ne i svaki dan, gledatelji televizije na području odašiljača TV-satelita ASTRA-grupe na više od 350 televizijskih programa suočeni su s dokumentacijom o Hitleru i njegovim političkim odlukama. Nerijetko se kao senzacionalne prikazuju spoznaje koje potječu iz 1943. godine i zastarjele su.
I povijesna i medicinska znanost od tada su doživjele temeljite promjene ili, bolje rečeno, znatno su napredovale. U međuvremenu se može uvjerljivo argumentirati prihvaćanje ili odbijanje određenih dijagnoza. Ali u tu je svrhu trebalo rekonstruirati i put kojim je znanost napredovala te kao takve okarakterizirati zablude u interpretaciji. I medicinski i povijesni interpretacijski predlošci obilježeni su stanjem znanstvenih spoznaja, ali i duhom vremena.
Suradnja liječnika i povjesničara pritom se pokazala nadasve plodnom, jer se radilo o tome kako objasniti Hitlera kao osobu koja se retrogradno može tumačiti samo kao mješavina povijesnih činjenica, koje se mogu rekonstruirati, i ciljane percepcije.
Uvid u Hitlerovu medicinsku biografiju pritom dodiruje privatna područja njegova života, ali i područja od velikoga političkog značenja. U kojoj je mjeri osobni život bio isprepleten s političkim, što je potaknulo nastanak diktature, pokretanje Drugoga svjetskog rata i ubojstvo milijuna ljudi uvelike je upitno. Nadamo se da će se naša knjiga shvatiti kao konstruktivan i interdisciplinaran doprinos tom procesu razjašnjavanja.
Hans-Joachim Neumann i Henrik Eberle, Berlin i Halle, u veljači 2009.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
