Davor Krelja
Nenad Perković
Zlatousti : Knjiga pitanja i odgovora
- Nakladnik: Erasmus naklada
- 06/2011.
- 56 str., meki uvez
- ISBN 9789537831004
- Cijena: 11.28 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
U svim umjetnostima, a možda i u životu općenito, originalnost je, čini se, poželjna vrlina. Originalnost izraza, originalnost pristupa, originalnost misli i asocijacija. To je cilj koji se naoko svi trude postići, čak i ako tvrde suprotno i drže pozicije izravno suprotstavljene konceptu umjetnika kao sveobuhvatnog autora i autentičnog stvaraoca. Međutim, "smrt autora", karakteristična za masovno umiranje 20. stoljeća, jednu je umjetnost u najvećoj mjeri uspjela zaobići, uglavnom zato što se ta grana umjetnosti emancipirala prekasno; stoga pojedinci koji su se njome bavili, stekavši nakon dugo vremena priznanje autorstva i velebnih umjetničkih dosega, nisu željeli odreći se istog tek što su prestali biti radnici u industriji.
Radi se, naravno, o umjetnosti stripa. Koliko god je u prvih nekoliko desetljeća razvoja ovog medija i ove umjetnosti autor bio anoniman (često i nepotpisan), tek kotačić u žrvnju proizvodnje šarenih i zabavnih slika za ugodu i razonodu, toliko je on danas neupitna konstanta u promišljanju medija, monumentalna prikaza od čije je sjene nemoguće pobjeći. Kada se danas govori o kvaliteti stripa, uglavnom se govori o kvaliteti rada njegovog autora, te o poziciji koje određeno djelo zauzima u skupu svih njegovih ostvarenja. Originalnost je nadasve poželjna vrlina - ako je strip već dobio priliku etablirati se u kontekstu visoke kulture, logično je da se više cijene autori koji nisu tek zanatlije u izdavačkoj branši, već su joj se spremni i suprotstaviti, promišljajući medij na neki svoj način.
Međutim, originalnost je i problematična vrlina, a možda nije ni apsolutna. Prijetvorna je i nepredvidiva, i vrlo ju je teško pronaći. Bježi, izvija se i stalno prijeti da prestane biti to što jest, da postane kanon - razumljiv, jasan, predvidiv i upotrebljiv. Svakodnevno se to događa, a onaj tko stripove čita redovito i predano, neće uvijek lako naići na nove i nepoznate svjetove. Svakome autoru relativno je lako prepoznati jasne utjecaje i odrediti mu epigone. Zbog toga je okrepljujuće pročitati strip koji o svemu tome nekako ne brine, te upravo njegova ležernost i neopterećenost privlače čitatelja.
Nadasve je ugodno, kao kada ponovno pronađeš neko štivo milo u ranom djetinjstvu, otkriti strip koji jednu pradavnu formu, pasicu ili šlajfnu, koristi na uzbudljiv način, bez ikakvog respekta prema slavnoj povijesti ove arhaične narativne konstrukcije. Ohrabrujuće je, također, pročitati strip čiji se crtež ne trudi biti originalan, koji ne zavodi čitatelja nikakvim jeftinim trikovima, i koji sam po sebi nije pretjerano upečatljiv. Ali kvaliteta samog crteža sekundarna je u mediju stripa - prava magija je ono što se događa između kadrova.
A štošta se događa između kadrova brojnih pasica u strip albumu Davora Krelje i Nenada Perkovića Zlatousti - knjiga pitanja i odgovora. Besmisleno je i pokušati žanrovski odrediti ovo primamljivo djelo.
Mitski prorok i učitelj Zlatousti odgovara na pitanja svojih učenika, da ne kažem podanika. Oni, tupi u svojoj naivnoj bezazlenosti, iz pasice u pasicu traže smjernice mišljenja i ponašanja, ali im one ipak ne pomažu da postanu ljudi. Na pitanje 'Koja je vjera najbolja?', Zlatousti odgovara: 'Ona jedina ispravna, naravno.' Učenici žele znati koja je to, naravno. A Zlatousti će: 'Dobar odgoj roditelja'. Učenicima, podanicima, djeci jedina vjera i istina i dalje je odgoj roditelja, jer za drugo i ne pitaju. A Zlatousti ne ovisi o njima, on pluta nekim višim, nedokučivim sferama.
Koliko je ovaj strip zakučast i hermetičan, toliko je i jasan i jednostavan. Poruke Zlatoustog možemo shvatiti na jedan način koji nama odgovara, netko drugi će ih možda interpretirati drugačije. Bitno je da njegovi pitijski odgovori dobivaju odgovarajuću interpretaciju vizualnim sredstvima. Galerija likova protječe pred čitateljem, a Zlatousti i njegova obitelj, kako ona biološka tako i njegova vjerska sljedba, u svakoj pasici navlače neka nova lica.
Neka lica možda ste već vidjeli - smiješe nam se sa televizijskih ekrana, sa šarenih reklamnih plakata, sa stranica novina gdje rade o našoj glavi, sve da bi se uvukli u nju. Ali ima i drugih, nepoznatih lica - jesu li ona stanovnici gradskih ulica ili stanovnici podsvijesti autora, i nije toliko bitno - ona su tu i mi kao čitatelji razvijamo neki odnos s njima. Kako se ona stalno umnažaju, nameće se zaključak - mi smo ta lica, mi smo naivna sljedba Zlatoustog. A tko je onda Zlatousti? Također mi sami.
Pisac teksta Nenad Perković i crtač Davor Krelja stvorili su strip koji je na domaćoj sceni zaživio krajnje neopterećeno, ležerno, ali predstavlja određenu novost i osvježenje, pogotovo u kontekstu underground scene, kojoj neupitno pripada s obzirom na produkcijske uvjete i mjesto izvornog objavljivanja (kulturni časopis Zarez). Autori underground stripa u Hrvatskoj i ostatku regije u pravilu njeguju jednu agresivnost vizualnog izraza i bezuvjetnu proizvoljnost narativnih postupaka, koja može rezultirati vrhunskim radovima, ali je ponekad i osnova primjetnih promašaja. Zlatousti uspijeva biti eksperimentalan bez ekstremnog pristupa mediju - sve pasice funkcioniraju na istoj narativnoj i likovnoj razini, a strip ipak ne postaje dosadan.
No, primjetno je kako u ovom obliku Zlatousti možda ne posjeduje mogućnost daljnjeg razvoja. Radi se o formi koja je vrlo domišljato i lukavo postavljena, ali bi se neupitno iscrpila nakon određenog broja simbolički istovjetnih varijacija. Očito svjesni toga, autori su odlučili jednim albumom zaključiti projekt i pustiti ga u samostalan život.
Tako će "Zlatousti - knjiga pitanja i odgovora", album autora kojima strip nije primarna životna preokupacija, ostati sasvim posebna i izdvojena pojava u suvremenom hrvatskom stripu, autentični dašak originalnosti koji jasno pokazuje kako se i pored svih raznorodnih i legitimnih strujanja u ovom uzbudljivom mediju - uvijek može drugačije.
(iz predgovora "Ležerna originalnost pitijske naracije", Bojan Krištofić)
Radi se, naravno, o umjetnosti stripa. Koliko god je u prvih nekoliko desetljeća razvoja ovog medija i ove umjetnosti autor bio anoniman (često i nepotpisan), tek kotačić u žrvnju proizvodnje šarenih i zabavnih slika za ugodu i razonodu, toliko je on danas neupitna konstanta u promišljanju medija, monumentalna prikaza od čije je sjene nemoguće pobjeći. Kada se danas govori o kvaliteti stripa, uglavnom se govori o kvaliteti rada njegovog autora, te o poziciji koje određeno djelo zauzima u skupu svih njegovih ostvarenja. Originalnost je nadasve poželjna vrlina - ako je strip već dobio priliku etablirati se u kontekstu visoke kulture, logično je da se više cijene autori koji nisu tek zanatlije u izdavačkoj branši, već su joj se spremni i suprotstaviti, promišljajući medij na neki svoj način.
Međutim, originalnost je i problematična vrlina, a možda nije ni apsolutna. Prijetvorna je i nepredvidiva, i vrlo ju je teško pronaći. Bježi, izvija se i stalno prijeti da prestane biti to što jest, da postane kanon - razumljiv, jasan, predvidiv i upotrebljiv. Svakodnevno se to događa, a onaj tko stripove čita redovito i predano, neće uvijek lako naići na nove i nepoznate svjetove. Svakome autoru relativno je lako prepoznati jasne utjecaje i odrediti mu epigone. Zbog toga je okrepljujuće pročitati strip koji o svemu tome nekako ne brine, te upravo njegova ležernost i neopterećenost privlače čitatelja.
Nadasve je ugodno, kao kada ponovno pronađeš neko štivo milo u ranom djetinjstvu, otkriti strip koji jednu pradavnu formu, pasicu ili šlajfnu, koristi na uzbudljiv način, bez ikakvog respekta prema slavnoj povijesti ove arhaične narativne konstrukcije. Ohrabrujuće je, također, pročitati strip čiji se crtež ne trudi biti originalan, koji ne zavodi čitatelja nikakvim jeftinim trikovima, i koji sam po sebi nije pretjerano upečatljiv. Ali kvaliteta samog crteža sekundarna je u mediju stripa - prava magija je ono što se događa između kadrova.
A štošta se događa između kadrova brojnih pasica u strip albumu Davora Krelje i Nenada Perkovića Zlatousti - knjiga pitanja i odgovora. Besmisleno je i pokušati žanrovski odrediti ovo primamljivo djelo.
Mitski prorok i učitelj Zlatousti odgovara na pitanja svojih učenika, da ne kažem podanika. Oni, tupi u svojoj naivnoj bezazlenosti, iz pasice u pasicu traže smjernice mišljenja i ponašanja, ali im one ipak ne pomažu da postanu ljudi. Na pitanje 'Koja je vjera najbolja?', Zlatousti odgovara: 'Ona jedina ispravna, naravno.' Učenici žele znati koja je to, naravno. A Zlatousti će: 'Dobar odgoj roditelja'. Učenicima, podanicima, djeci jedina vjera i istina i dalje je odgoj roditelja, jer za drugo i ne pitaju. A Zlatousti ne ovisi o njima, on pluta nekim višim, nedokučivim sferama.
Koliko je ovaj strip zakučast i hermetičan, toliko je i jasan i jednostavan. Poruke Zlatoustog možemo shvatiti na jedan način koji nama odgovara, netko drugi će ih možda interpretirati drugačije. Bitno je da njegovi pitijski odgovori dobivaju odgovarajuću interpretaciju vizualnim sredstvima. Galerija likova protječe pred čitateljem, a Zlatousti i njegova obitelj, kako ona biološka tako i njegova vjerska sljedba, u svakoj pasici navlače neka nova lica.
Neka lica možda ste već vidjeli - smiješe nam se sa televizijskih ekrana, sa šarenih reklamnih plakata, sa stranica novina gdje rade o našoj glavi, sve da bi se uvukli u nju. Ali ima i drugih, nepoznatih lica - jesu li ona stanovnici gradskih ulica ili stanovnici podsvijesti autora, i nije toliko bitno - ona su tu i mi kao čitatelji razvijamo neki odnos s njima. Kako se ona stalno umnažaju, nameće se zaključak - mi smo ta lica, mi smo naivna sljedba Zlatoustog. A tko je onda Zlatousti? Također mi sami.
Pisac teksta Nenad Perković i crtač Davor Krelja stvorili su strip koji je na domaćoj sceni zaživio krajnje neopterećeno, ležerno, ali predstavlja određenu novost i osvježenje, pogotovo u kontekstu underground scene, kojoj neupitno pripada s obzirom na produkcijske uvjete i mjesto izvornog objavljivanja (kulturni časopis Zarez). Autori underground stripa u Hrvatskoj i ostatku regije u pravilu njeguju jednu agresivnost vizualnog izraza i bezuvjetnu proizvoljnost narativnih postupaka, koja može rezultirati vrhunskim radovima, ali je ponekad i osnova primjetnih promašaja. Zlatousti uspijeva biti eksperimentalan bez ekstremnog pristupa mediju - sve pasice funkcioniraju na istoj narativnoj i likovnoj razini, a strip ipak ne postaje dosadan.
No, primjetno je kako u ovom obliku Zlatousti možda ne posjeduje mogućnost daljnjeg razvoja. Radi se o formi koja je vrlo domišljato i lukavo postavljena, ali bi se neupitno iscrpila nakon određenog broja simbolički istovjetnih varijacija. Očito svjesni toga, autori su odlučili jednim albumom zaključiti projekt i pustiti ga u samostalan život.
Tako će "Zlatousti - knjiga pitanja i odgovora", album autora kojima strip nije primarna životna preokupacija, ostati sasvim posebna i izdvojena pojava u suvremenom hrvatskom stripu, autentični dašak originalnosti koji jasno pokazuje kako se i pored svih raznorodnih i legitimnih strujanja u ovom uzbudljivom mediju - uvijek može drugačije.
(iz predgovora "Ležerna originalnost pitijske naracije", Bojan Krištofić)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
