Heimito von Doderer
Slunjski vodopadi
- Nakladnik: Leykam international
- Prijevod: Andy Jelčić
- 11/2012.
- 400 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789537534967
- Cijena: 29.20 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Smrt Heimita von Doderera 23. prosinca 1966. odnijela je romanopisca čija važnost nipošto nije ograničena samo na austrijsku književnost. Njegov sedmi roman, zamišljen kao tetralogija, bio mu je možda najambiciozniji projekt. U tome se djelu nastojao potpuno osloboditi biografskog elementa, što zapravo znači da ga je pokušao učiniti manje vidljivim, jer je i nadalje latentno prisutan.
"Slunjski vodopadi", prvi dio zamišljene tetralogije iz 1963. godine jedno su mu od najuspjelijih djela. Srećom ga se može čitati kao neovisan roman, budući da planirana tetralogija nikada nije napisana.
Djelo pokazuje Dodererov stav da je radnja još uvijek (ili ponovno) važna te da roman mora ponovno osvojiti carstvo izvanjske zbilje. Zahvaljujući mješavini komičnih i tragičkih elemenata, "Slunjski vodopadi" u autorovu djelu zauzimaju posebno mjesto. Knjiga sadrži većinu Dodererovih tipičnih tema, no život glavnog lika, Donalda Claytona, ispunjen je frustracijom i neuspjesima. Tek relativno sporedni likovi poput Chwostika i Münsterera postaju stvarnim ljudskim bićima, prolazeći kroz proces oljuđenja, koji od 1938. nadalje igra središnju ulogu u Dodererovu djelu.
Clayton razočara voljenu ženu i upada u najcrnju depresiju. Njegova slika o samome sebi poseban je oblik "druge stvarnosti", na koju Doderer opetovano ukazuje. Beč i cijela paleta njegovih likova, mađarska ravnica, kao i planine današnje Hrvatske i Bosne, prikazani su vrlo plastično i s mnogo osjećaja.
***
Heimito von Doderer (Weidlingau/Beč, 1896. – Beč, 1966.), austrijski je pripovjedač, podrijetlom iz ugledne bečke građanske obitelji. U Prvom svjetskom ratu 1916. dospio je u rusko zarobljeništvo i proveo četiri traumatične godine u Sibiru. Po povratku je završio studij povijesti u Beču i počeo se baviti književnošću. Mobiliziran u Drugom svjetskom ratu, vraća se u Beč 1946. te se posvećuje povijesnim istraživanjima i pisanju. Godine 1923. objavio je svoju prvu knjigu, zbirku poezije „Ulice i krajolik“ (Gassen und Landschaft). Psihološki kriminalistički roman "Ubojstvo koje svatko počinja" (Ein Mord, den jeder begeht, 1938.) otkriva osnovnu tematsku zaokupljenost Doderove pripovijedne proze: čovjeka u potrazi za vlastitim identitetom, pri čemu je očuvanje tradicionalnoga jamstvo opstojnosti, a svaka revolucionarna promjena shvaćena je kao demonija, nasilje nad zbiljom.
Afirmaciju mu donosi roman "Strudlhofstiege ili Melzer i dubina godinā" (Die Strudlhofstiege oder Melzer und die Tiefe der Jahre, 1951.), uz koji valja spomenuti i opsežnu „kroniku“ austrijskog međuraća i njegovo najopsežnije djelo, roman "Demoni. Prema kronici odjelnog savjetnika Geyrenhoffa" (Die Dämonen. Nach der Chronik des Sektionsrats Geyrenhoff, 1956.).
Naslijedivši naturalističku tehniku naracije i introspektivnost psihološke proze, Doderer u svojim romanima s društvenom tematikom, protkanima humorom, ironijom i satirom, pruža sliku austrijskog društva prvih tridesetak godina 20. stoljeća kojoj po uvjerljivosti gotovo nema premca u austrijskoj književnosti. Na hrvatski je dosad jedino bio preveden roman "Ubojstvo koje svatko počinja" (prev. Zvonimir Golob, 1962.).
U posljednjem stvaralačkom razdoblju nastao je prvi dio veće, neostvarene cjeline, roman "Slunjski vodopadi" (Die Wasserfälle von Slunj, 1963.), slika fiktivnih i stvarnih zbivanja na području Austro-Ugarske Monarhije na kraju 19. stoljeća, od kojih su neka ključna smještena u „egzotičnu“ Hrvatsku.
"Slunjski vodopadi", prvi dio zamišljene tetralogije iz 1963. godine jedno su mu od najuspjelijih djela. Srećom ga se može čitati kao neovisan roman, budući da planirana tetralogija nikada nije napisana.
Djelo pokazuje Dodererov stav da je radnja još uvijek (ili ponovno) važna te da roman mora ponovno osvojiti carstvo izvanjske zbilje. Zahvaljujući mješavini komičnih i tragičkih elemenata, "Slunjski vodopadi" u autorovu djelu zauzimaju posebno mjesto. Knjiga sadrži većinu Dodererovih tipičnih tema, no život glavnog lika, Donalda Claytona, ispunjen je frustracijom i neuspjesima. Tek relativno sporedni likovi poput Chwostika i Münsterera postaju stvarnim ljudskim bićima, prolazeći kroz proces oljuđenja, koji od 1938. nadalje igra središnju ulogu u Dodererovu djelu.
Clayton razočara voljenu ženu i upada u najcrnju depresiju. Njegova slika o samome sebi poseban je oblik "druge stvarnosti", na koju Doderer opetovano ukazuje. Beč i cijela paleta njegovih likova, mađarska ravnica, kao i planine današnje Hrvatske i Bosne, prikazani su vrlo plastično i s mnogo osjećaja.
***
Heimito von Doderer (Weidlingau/Beč, 1896. – Beč, 1966.), austrijski je pripovjedač, podrijetlom iz ugledne bečke građanske obitelji. U Prvom svjetskom ratu 1916. dospio je u rusko zarobljeništvo i proveo četiri traumatične godine u Sibiru. Po povratku je završio studij povijesti u Beču i počeo se baviti književnošću. Mobiliziran u Drugom svjetskom ratu, vraća se u Beč 1946. te se posvećuje povijesnim istraživanjima i pisanju. Godine 1923. objavio je svoju prvu knjigu, zbirku poezije „Ulice i krajolik“ (Gassen und Landschaft). Psihološki kriminalistički roman "Ubojstvo koje svatko počinja" (Ein Mord, den jeder begeht, 1938.) otkriva osnovnu tematsku zaokupljenost Doderove pripovijedne proze: čovjeka u potrazi za vlastitim identitetom, pri čemu je očuvanje tradicionalnoga jamstvo opstojnosti, a svaka revolucionarna promjena shvaćena je kao demonija, nasilje nad zbiljom.
Afirmaciju mu donosi roman "Strudlhofstiege ili Melzer i dubina godinā" (Die Strudlhofstiege oder Melzer und die Tiefe der Jahre, 1951.), uz koji valja spomenuti i opsežnu „kroniku“ austrijskog međuraća i njegovo najopsežnije djelo, roman "Demoni. Prema kronici odjelnog savjetnika Geyrenhoffa" (Die Dämonen. Nach der Chronik des Sektionsrats Geyrenhoff, 1956.).
Naslijedivši naturalističku tehniku naracije i introspektivnost psihološke proze, Doderer u svojim romanima s društvenom tematikom, protkanima humorom, ironijom i satirom, pruža sliku austrijskog društva prvih tridesetak godina 20. stoljeća kojoj po uvjerljivosti gotovo nema premca u austrijskoj književnosti. Na hrvatski je dosad jedino bio preveden roman "Ubojstvo koje svatko počinja" (prev. Zvonimir Golob, 1962.).
U posljednjem stvaralačkom razdoblju nastao je prvi dio veće, neostvarene cjeline, roman "Slunjski vodopadi" (Die Wasserfälle von Slunj, 1963.), slika fiktivnih i stvarnih zbivanja na području Austro-Ugarske Monarhije na kraju 19. stoljeća, od kojih su neka ključna smještena u „egzotičnu“ Hrvatsku.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
