Pripovijest zadire u emocije, a esej se obraća umu i kad čitate esejsistiku možete se i ne složiti s onim što je rečeno. Mislim da je Kundera napisao da je Orwelova '1984'. trebala biti napisana kao esej. I ja se na neki način slažem s tim. Kad je o političkim romanima riječ, često osjećam da ćete, ako se s njima slažete, izgubiti dio svoga kritičkog senzibiliteta.

Posvećujemo veliku pozornost pamćenju jer smatramo da ono čuva naš identitet, skloni smo vjerovati da smo mi naša sjećanja. Ali čak i ako izgubimo sva svoja sjećanja, mi ne gubimo osjećaj sebstva. I dalje znamo tko smo. Mogao bih se probuditi i ne sjećati se prethodnog dana ili cijelog svog života, ali kad se pogledam u ogledalo još uvijek ću znati da sam to ja.

Knjiga koja nije pročitana je samo mrtav objekt. Ono što knjigu čini važnom i velikom jest velikodušnost čitatelja koji je puni životom i čini je dijelom njegova vlastitog života. Tek kad knjiga postane ti, kad postane tvoja, onda zaista oživi, postane sve ono što knjiga može biti.