Često se dogodi da nam najzahtjevniji prijevodi budu i najdraži, možda zato što smo uz njih proveli dane i noći nastojeći proniknuti im u dušu, dotaknuti autorovu misao. Tako je i mene dobrano namučio ali i priuštio mi veliki kreativni užitak roman 'Balthazar', to jest druga od četiriju knjiga Aleksandrijskog kvarteta engleskog pisca Lawencea Durrella, kojega mnogi smatraju engleskim Proustom.

Zanimljivo je kako se u našoj sredini gleda na 'loše prijevode'. Naime, uglavnom se – ne gleda. Većini izdavača (čast iznimkama!), osobito velikih, kvaliteta i nije toliko bitna, javnosti još manje, a ona šačica zanesenjaka i upućenika koja nešto i primjećuje, uopće nema prostora za kritiku i korektivno djelovanje.