Prevoditelj predstavlja : Milena Benini
Nova rubrika Prevoditelj predstavlja zamišljena je tako da prevoditelji predstavljaju svoj rad i ističu pojedina kvalitetna izdanja koja su u svojoj profesionalnoj karijeri preveli, ili na njima upravo rade. Zanimalo nas je koji su im najdraži naslovi, s kojim su se izazovima u svome radu susretali, koji su im najveći uspjesi... kao i da podijele s čitateljima pokoju anegdotu ili zanimljivost. I, ako postoji, koju neostvarenu želju što se prevođenja tiče.
Milena Benini o sebi:
Prevođenjem se bavim već jako dugo, tako da sam radila na puno vrlo različitih stvari. Najviše prevodim s engleskog i francuskog, iako sam prevodila i s talijanskog, španjolskog, njemačkog, ruskog, slovenskog, pa čak i latinskog, ali to se, moram priznati, prilično rijetko traži. Uglavnom se u prevođenju bavim beletristikom, u koju računam i stripove, a često radim i na katalozima i sličnim materijalima za galerije ili muzeje te razne izložbe. Dosta sam prevodila i s hrvatskog na engleski i francuski, i opet, na vrlo različitim područjima, od beletristike i popularne znanosti do materijala za izložbe, a prevela sam na engleski i knjigu Stjepana Mesića o raspadu Jugoslavije.
Volim raditi na književnim prijevodima, jer mi je to ipak najbliže područje, ali nisam sigurna da imam neku posebnu preferenciju. Naravno da je zanimljivije raditi ako mi je tekst sam po sebi zanimljiv, ali moji su čitateljski ukusi jako raznorodni, tako da se prilično lako prilagodim.
Nešto novo, nešto staro:
Jedan davni prijevod kojeg se uvijek rado sjetim bilo je "Prijestolje od zmajokosti" Tada Williamsa, pravi klasični epski fantasy koji je bio jako zanimljiv jer sam morala otkriti nazive za sve moguće dijelove srednjovjekovnog dvorca. Općenito, Williamsov je svijet silno bogat, pa je takav i njegov rječnik, ali baš je to ono što je ovdje zanimljivo.
Od novijih stvari, prošle sam godine prevela zbirku Vanje Spirina o pustolovinama Junker'sa i Vaillianta na engleski. Povezujem to s Williamsom jer je i opet u pitanju fantasy, no kod Vanje Spirina daleko su važnije bile igre riječi nego povijesno nazivlje, naravno, jer je njegov fantasy čista suprotnost epskom registru. Bez obzira na to, oboje je bilo zabavno raditi!
Najdraži naslovi:
Uh, ovo je teško pitanje, imala sam tu sreću da prevodim dosta autora koji su mi jako dragi. Svakako Terry Pratchett, Douglas Adams, Guy Gavriel Kay... Također, veseli me kad god imam priliku prevoditi Borisa Viana, kojeg silno volim, a prevela sam dosad tri njegove knjige, zbirku pripovjedaka "Mravci" te romane "Pljuvat ću po vašim grobovima" i "Jesen u Pekingu". Posebno mi je tu draga zbirka "Mravci", i njena naslovna pripovijetka, i dan-danas po mome mišljenju jedna od najboljih priča o ratu, ispričana tako naizgled jednostavno da ni ne primijetite kako vas uvlači u svijet potpunog užasa.
Nešto neobjavljeno:
"The City & the City" Chine Miévillea, mislim da je to knjiga koja je strašno važna za naše područje, jer se bavi zemljama u tranziciji, identitetom, preklapanjem geografskih i kulturalnih područja. Još kad sam je prvi put pročitala, rekla sam, evo, ovo je čovjek koji nas je sve shvatio, a to se jako rijetko vidi kod stranih autora. Miéville je općenito autor kojeg jako cijenim, a kod nas je nažalost preveden samo jedan njegov roman.
Serijal o Vladu Taltosu Stevena Brusta bih isto rado prevela, jer je beskrajno zabavan. I bilo što što je napisala Ursula K. Le Guin – ona je autorica kod koje je svaki tekst užitak čitati. Od novijih autra, svakako Catherynne M. Valente, njeno mi je pisanje prekrasno i posebno bih rado prevela roman "Palimpsest", o čudesnom gradu u kojem se ispunjavaju sve želje, ali do njega nije lako doći.
Anegdota:
Nije baš prevoditeljska anegdota, ali jest zanimljivo: kad je prije nekoliko godina Charles Stross pristao biti počasni gost na SFeraKonu, ispostavilo se da nije preveden kod nas. Onda smo moj suprug Marko Fančović (koji je također prevoditelj) i ja dogovorili sa Zagrebačkom nakladom da ga malo predstavimo domaćoj publici, pa smo odabrali njegove priče koje su nam se činile najzanimljivijima i preveli ih. Tako na hrvatskom postoji Strossova zbirka "Hladnije od pakla", koja ne postoji nigdje drugdje na svijetu, i sam Stross jako se razveselio tom činjenicom.
Najveći izazovi:
Prevela sam cijeli serijal "Vodiča kroz galaksiju" Douglasa Adamsa, koji se više-manje sastoji od igara riječi labavo povezanih nečim nalik na radnju... to je bilo jako teško, i bliže prepjevu nego prijevodu proze, jer je na nekim mjestima bilo neophodno potpuno mijenjati rečenice kako bi se očuvalo značenje a ipak dobilo neku igru riječi koja će smislom odgovarati originalu. Slično je bilo i kad sam prevodila Adamsov roman "Dugo, mračno poslijepodne duše", jer je njegovo pisanje uvijek bilo takvo, igra riječi na igru riječi, što za prevoditelja predstavlja jako veliki izazov, ali i jako zanimljiv posao.
Također, kad sam prevodila "Tiffany protiv vilinske kraljice" Terryja Pratchetta, morala sam pronaći dijalekt koji će poslužiti kao osnova za govor koji je on izgradio na škotskom, pa sam se po geografskoj sličnosti odlučila za lički, a onda sam morala moliti jednu kolegicu iz Like za pomoć jer meni to nije poznato područje. Osim toga, Pratchett nimalo ne podilazi svojim čitateljima, i tu je bilo važno održati ravnotežu tako da stvari ne postanu nerazumljive, a opet da se očuva taj dojam odmaka i uvjerljivost izmišljenog dijalekta. To je bilo prilično naporno, ali i jako zabavno, a poslije sam čula i da su ljudi jako zadovoljni prijevodom, dakle, isplatilo se pomučiti.
Najveći uspjesi:
Pa, svakako je to prijevod za koji sam dobila i nagradu, "Čovjek koji je čeznuo za dalekom ljubavi" François-Régisa Bastidea. To je roman koji se događa u jednoj alternativnoj Istri, osamdesetih godina 20. stoljeća, i bio je zanimljiv jer miješa stvarne ljude i događaje s izmišljenima.
Već spomenuti Vian, Pratchett i Adams, isto tako, svatko na svoj način iznimno izazovni pa onda i uspjeh kad ih se prevede. I prijevodi koje sam radila u seriji o Cortu Malteseu Huga Pratta. Iako je u pitanju strip, tekst je vrlo poetski, i tu je bilo zanimljivo pronaći pravi način da se održi Prattov izraz.
Nešto što tek dolazi:
Među najdražim stvarima koje sam radila u zadnje vrijeme su prijevodi nekoliko kratkih priča i novela za kuću Hangar 7 odnosno časopis Sirius B. Tu su klasici kao što je James Tiptree, jr. i jedna od meni najdražih priča uopće, "O Magli i Travi i Pijesku" Vonde N. McIntyre – jako me razveselilo što sam je dobila priliku prevesti. Tu se također ističe sjajna novela Cathrynne M. Valente "Tiho i vrlo brzo", predivna priča u kojoj se spajaju mitovi, bajke i daleka budućnost, i sve je to trebalo odraziti u prijevodu.