Samo koju godinu prije prve knjige studirala sam veterinu, bavila se plesom, fotografijom i raznim drugim stvarima i uopće nisam sanjala da bih se jednog dana mogla baviti nekom čipkarskom aktivnošću koja zahtijeva mir, samoću, izolaciju... Onda se dogodio preokret, upis na studij talijanskog i francuskog jezika i krajem treće godine, ponuda da prevedem ni manje ni više nego treći roman Umberta Eca.

Valjda će se barem neki pripadnici/-e mlađih naraštaja umjeti odmaknuti od kategorije novca kao prioritetne u bavljenju književnim prevođenjem. Nije to lako, društveni je okoliš zatrovan nenaravnim mjerilima, ceh je vjerojatno zbunjen i ne ispada uvijek na razini časnih prethodnika koji su umjeli razabrati prioritete. Ako je današnjima prioritet figa u džepu i vlastiti žiro račun, brukaju se prema svojim...