Zadaća je lingvistike opisati i objasniti promjene u jeziku, a ne se, poput preskriptivista, zgražati nad njima. Jezik se po svojoj prirodi neprestano mijenja i nema dokaza, kao što tvrde neki jezični puristi, da bi ga mogla ugroziti upotreba tuđica, primjerice anglizama, pa ga nije potrebno ni 'braniti' od štetnih utjecaja.

Nema spora da je ovo knjiga o vrlo važnoj temi, moći jezika i predstavljanja u politici i svakako će znatiželjnike, ako uspiju uhvatiti autoričinu nit (knjiga je sastavljena od raznovremenih tekstova i radova), potaknuti na veću suzdržanost i refleksiju o jeziku u političkoj komunikaciji. Jezik je onaj koji zavodi, koji stvara i koji svoju pravu moć krije u finim nijansama i detaljima, sitnicama koje život...

U Hrvatskom društvu pisaca smatramo da je ovakav dodatni Zakon u biti nepotreban. U njemu se pretenciozno proširuje decidirani stavak Ustava, a jedini učinak mu može biti stvaranje temelja za sve rigoroznije ograničavanje upotrebe jezika koji se razvijati može jedino kroz slobodnu upotrebu, trajnu javnu raspravu i poticanje književnoumjetničkog izražavanja.