Pavičićev novi roman je vizualan i filmičan, što mu je, s odmakom gledano, i najjači adut; autor spretno organizira mizanscenu pa lakom rukom po njoj premješta figurice prepuštene vrteški sudbine. A čitatelj, on prizorište ne promatra sa strane, nego je čitavo vrijeme unutar kadra, guši ga smrad gareži, ali i tješi miris pašticade za koju u knjizi dobivamo sugestivan recept.

Osim što je hrabra, knjiga je i duhovita: ne nužno zato što nas Popović pod svaku cijenu želi nasmijati, već prije svega jer se naša zbilja, čak i kada je svedemo u okvire digresije, često ne razlikuje od najcrnjeg humora. Popović se ne libi pisati izrijekom, pa bi protagonisti 'novog hrvatskog kulturnog imaginarija', čije vrijeme vlasti dolazi, s piscem koji se k tome drznuo podržati 'protuhrvatski...

Kristian Novak je vrhunski pisac jedne male književnosti koja vrvi od prosječnosti do te mjere da se u moru književne makulature financirane kojekakvim državnim i paradržavnim fondovima teško vidi prava vrijednost. On svoje i dvojbe svih nas smješta u žanr, a da pritom nimalo ne gubi na visokoj intelektualnoj razini svoga pisma. Spojiti žanrovski prosede, propitivanje o društvenoj etici i romanopisanje...