Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

pisac NikolaPetković ×

Kritika • 17.12.2013.

Predrag Vrabec : Voljeti

I metodički i stilski, a u velikoj mjeri i sadržajno, kao nit koja povezuje tu mrežu zajedničke sudbine svijeta i svakoga od nas u njemu, Vrabec rabi sinesteziju. U igri pisanja u kojemu se u jedno stapaju statika i dinamika, Vrabec još jednom naglašava možda najbitniji segment njegove osobne po-etike: skok "unatrag", u modernizam. U modernizam iz kojega ionako, svojom voljom i argumentima koje nalazimo...

Kritika • 02.12.2013.

Maja Klarić : Quinta Pitanga

Autorica o dalekim mjestima, kulturama, tradiciji progovara unverzalistički, bez da je prodrla u njihov kod tako da se iz toponima i naslova pjesama ne zna da se radi o brazilskoj Bahiji. Čovjek bi mirne duše mogao pomisliti da Maja Klarić opisuje Kali, Dugi Otok ili pak Komižu. Prvim trajektom s Itaparice gledamo sunce koje "se rađalo u pukotini / Oklijevajući između dva oblaka / Prodirući poput...

Kritika • 28.10.2013.

Predrag Lucić : Gusle u magli

Djelo je podijeljeno na dva polugodišta. U prvom se obrađuje intermedijalna tema: "Outlet iznad kukavičjeg gnijezda", dok se drugo polugodište bavi temom naslovljenom: "Stečaj kroativnog pisanja". Neke od jedinica koje obrađuje "Outlet" su: "Priroda i dioničko društvo", "Suncobranska pukovnija", "Crpka u Hrvata", "Klinički bolonjski centar"... Drugo se polugodište bavi temama poput: "Hrvatska jezična...

Kritika • 04.10.2013.

Nikola Kraljić : Umnažam

Neprijeporno se radi o velikom pjesniku koji je imao i ima vjerne čitatelje i učene vodiče na uglavnom usamljeničkom, polupustinjačkom putu poete koji se i dragovoljno izmješta/sidri na otok Krk ne bi li tamo van sebe došao k sebi i tako istaknuo jedan od elementarnih zahtjeva majstora stiha - poziciju bezdomnosti na vlastitom ognjištu gdje "daleko od sebe u sebi postoji(m)".

Kritika • 27.09.2013.

Kristina Posilović : O vječnosti i drugim neprilikama

Poetika tijela čini tijelo poetike svih prilika i neprilika ponuđenog rukopisa. Prikazivačka logika ciklusa je besprijekorna. Baš kao što koža skladno i bez preskoka obgrljuje tijelo, tako i ovdje nanizane pjesme slijede jedna drugu istovremeno govoreći svaka za sebe, ali i tvoreći cjelinu knjige koja uključuje njezinu strukturalnu dovršenost. Ne radi se dakle o zbirci raznorodnih pojedinačnih pjesama...