Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 10.04.2017.

Sanja Kovačević : Kvalitetne TV serije

Sanja Kovačević: Kvalitetne TV serije

Kvalitetne TV serije Kovačević Sanja

Je li film vrsta u izumiranju? Nešto poput polarnog medvjeda koji pluta na santi leda koja se sve više smanjuje. U vremenu smo velikih medijskih i kulturnih promjena. Televizija je davno otela filmu gledatelje, a posljednjih godina sve mu više otima i vrhunske glumce, scenariste i redatelje. O televiziji se govori kao o „novom filmu“. Mediju dominantnom i u komercijalnom, ali i važnije, u umjetničkom smislu. Još osamdesetih počelo se govoriti da je „televizija postala bolja od filma“. O tome danas govore čak i oni upućeniji u filmsku i televizijsku produkciju. No pritom se ono najbolje od američkih, britanskih i danskih serija uspoređuje s onim najgorim od hollywoodske komercijalne produkcije. Ne uzimajući u uvid standardnu televizijsku produkciju s jedne strane, te s druge strane kompletnu filmsku produkciju, festivalskog filma, art-filma, dokumentarnog filma...

„Pad filma“ uvelike određuju promjene u gledateljskim navikama. Odlazak u kino kulturna je navika koja izumire u doba novih medijskih platformi i dominaciji kraćih audio-vizualnih sadržaja. Hollywoodska komercijalna filmska produkcija na ove izazove mahom odgovara recikliranjem starih komercijalnih formula te novim filmskim nastavcima najuspješnijih filmskih serijala. Produkcija art i autorskog filma, tzv. festivalskog filma, pak pokušava iskoristi prostor koji je televizijska i filmska komercijalizacija ostavila ispražnjenim.

To je i glavno mjesto razlike suvremenog filma u odnosu na televiziju. Dok je televizija gotovo u potpunosti komercijalizirana, najzanimljiviji i najvitalniji dio svjetske filmske produkcije okrenut je ne-komercijalnim sadržajima i formama. Druga bitna razlika jest ona autorska i nadovezuje se na prethodnu. Dok filmom još uvijek vladaju redatelji, televizijom dominiraju scenaristi i producenti. U načelu, televizija je komercijalno-populistički, srednjestrujaški, producentsko-scenaristički medij. Film je elitističko-nekonvencionalni medij, redateljskih vizija koje istražuju nove umjetničke prostore medija. No nedvojbeno, razlika između onog najboljeg od televizijskih serija, i onog najboljeg od svjetskog filma, posljednjih se godina smanjuje.


Sanja Kovačević diplomirani je dramaturg i sociolog. Kao glavni scenarist radila je na dramskoj seriji „Dobre namjere“, a radila je i kao scenaristica na humorističkim serijama, te kao kreativna producentica. Dakle, riječ je o televizijskom insajderu školovanom na najprestižnijoj filmskoj obrazovnoj instituciji, koji televizijske serije procjenjuje filmskim umjetničkim kriterijima. U svojoj knjizi „Kvalietne tv serije: milenijsko doba ekrana“ ona opisuje kako u posljednjih četvrt stoljeća, od emitiranja „Twin Peaksa“, te posebice od kraja devedesetih, i početka emitiranja „Sopranosa“, televizija osvaja umjetničke i autorske slobode koje smo do sada smatrali inherentnima samo filmu.

Ako smo mislili da o televiziji i serijama znamo sve uz knjigu „Kvalitetne tv serije“ postaje nam jasno da smo bliže tomu da ne znamo ništa. Iako se o televiziji puno govori o njoj se malo piše.

„Kvalitetne tv serije“ nam predstavljaju pet suvremenih serija: „Sopranose“, „Deadwood“, „Žicu“, „Momke s Madisona“, i „Na putu prema dolje“. U međučinovima imamo povijesnu i estetsku genezu „kvalitetnih tv serija“, pitanje početaka i svršetaka serija, zatim pitanje autorstva u serijama, te na kraju fenomen fanova i „transmedijskog pripovijedanja“. S jedne strane Sanja Kovačević ispisuje opsežne analize serija u fokusu (gotovo sedamdeset stranica o „Sopranosima“), a s druge nam daje uvid u razvoj televizijske produkcije, njene produkcijske i autorske sustave, te razvoj i recepciju pojedinih serija.

Najkraće, posrijedi je neprocjenjiv tekst. Ako smo mislili da o televiziji i serijama znamo sve uz knjigu „Kvalitetne tv serije“ postaje nam jasno da smo bliže tomu da ne znamo ništa. Iako se o televiziji puno govori o njoj se malo piše. Prije koju godinu Miljenko Jergović je pozvao da netko napiše veliki esej o moralitetu serije „Breaking bad“. Sanja Kovačević je to učinila (na četrdesetak stranica psihološke i sociološke interpretacije lika i djela profesora Waltera Whitea). Ali je učinila i više od toga. Dala je pregled i sistematizaciju osnovnih elemenata tv serija.

Između mnoštva zanimljivih podataka i pronicljivih uvida možemo pročitati i kako su serije osvajale umjetničke i autorske slobode. Primjerice, kako do „Sopranosa“, a često i nakon njih, „nije bilo uobičajeno da se autor postavi kao neupitni autoritet nad vizijom priče i svih njenih elemenata“; kako je sa „Sopranosima“ počelo „prilagođavanje duljine epizode dramaturgiji, a ne obrnuto“, pa je duljina epizoda varirala između najkraće od 42 minute do najduže u trajanju od 75 minuta; ili kako su „Sopranosi“ serija koja se izborila da bude snimana jednom glavnom kamerom, a ne produkcijski jeftinijim i jednostavnijim sistemom snimanja istodobno s nekoliko kamera…


Moglo bi se reći kako su posrijedi veliki koraci za televiziju, ali ipak mali za umjetnost. Ono što televizija osvaja tek posljednjih godina standardna filmska produkcija zaposjeda već čitavo stoljeće. U kreativnom, artističkom, formativnom, tematskom, snimateljskom (video i audio), glumačkom (profesionalni i ne-profesionalni glumci), i redateljskom smislu, film je još uvijek apsolutno superioran televiziji. Dapače, ako je televizija ribnjak, film je ocean. Prosječno gledateljstvo, okrenuto televiziji i internetu, sve je manje u dodiru s filmom, koji se pretvara u egzotični, daleki medij. Ako i jest izgubio publiku, ako i jest postao elitistički medij, za razliku od televizije koja se pračaka u bazenu film još uvijek plovi oceanima. Ali ne treba s visokoga gledati na dosege i potencijale televizije.

„Kvalitetne tv serije“ Sanje Kovačević nam sugeriraju da postaje zanimljivije tv serije gledati kroz ono „što imaju“, nego li kroz ono „što nemaju“. Braća Coen su nedavno izjavila da ih televizija ne zanima jer se serije nakon osam epizoda počinju raspadati. Nije to jedini problem serija. Nije niti najveći. Ali vrijeme je za promjenu paradigme pristupa serijama. Vrijeme je za prihvaćanje, ne odbacivanje. Čak i ako vam nije do gledanja serija, u redu. Nije problem. O njima sad možete i čitati, „kvalitetnu tv literaturu“.

Sanja Kovačević

Kvalitetne TV serije : Milenijsko doba ekrana

  • Centar za kreativno pisanje, Naklada Jesenski i Turk 02/2017.
  • 359 str., meki uvez
  • ISBN 9789532227963
  • Cijena 149.00 kn

'Kvalitetne TV serije: Milenijsko doba ekrana' Sanje Kovačević dodiruje važan fenomen tzv. kvalitetnih serija koje su uspostavile visok prag umjetničkog stvaralaštva na audiovizualnom području, pri čemu se kulturna prevlast visoke kvalitete fikcijskog stvaralaštva prebacuje s filmskog na televizijsko područje. Riječ je o knjizi koja kroz kronologiju zbivanja i ključne 'analize slučajeva' predstavlja velikih četvrt stoljeća američke televizije.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –