Andrea Zlatar : Rječnik tijela - dodiri, otpor, žene
Žena je izložena konstantnom komentiranju na račun svojega tijela. Komentar je najčešće iskazan kao neki oblik verbalne agresije, prosuđivanja, nametanja javnih vizualnih normi. »Imate li pojma koliko se knjiga o ženama napiše svake godine? Imate li pojma koliko njih napišu muškarci? Jeste li svjesne da ste vi možda najpromatranija životinja u svemiru?« niz je retoričkih pitanja upućenih jednoj skupini studenta na ženskom koledžu u Cambridgeu davne 1928. Pitanja je postavila Virginia Woolf pišući o ženi u eseju "Vlastita soba". Ti i takvi pogledi na Nju traju i danas.
Za posljedicu imaju svojevrsnu žudnju žene za odvajanjem od vlastitog tijela. O toj propusnosti tijela, tijela kao ženskoga teksta, u novoj knjizi "Rječnik tijela" piše Andrea Zlatar. Čini to u formi eseja koji se čitaju kao urednički, kritičarski, znanstveni komentari na netom pročitane knjige o ženskoj privlačnosti, njezinoj odbojnosti, o feminizmu, starosti, autodestrukciji, o strahu, obiteljskim odnosima, o samoći, osjetu, o ženskoj osjećajnosti i različitim tipovima žena (ružnim, onima koje drhte, koje nestaju, koju se neposlušne, krive, koje se ubijaju). Međutim, tekst "Rječnika" nije znanstveno suhoparan, nije pisan nepristupačnim apstraktnim i akademskim rječnikom.
Autorica se kao znatiželjna žena, kao ona koja u tekstove drugih upisuje i kodove osobnog aktivnog čitateljskog odnosa, odlučila iskoračiti iz djelomično pasivne uloge Žene koja čita druge preoblikujući se u Ženu koja piše o sebi. Unutar šest poglavlja (Poetika dodira; Šest žena; Otpor, starost i bolest; Obiteljski odnosi; Sestre, prijateljice; Nemogući dodir) više je od dvadeset mikrocjelina koje se bave odnosima prema izvanjskom sustavu vrijednosti i specifičnostima kulture javnog govora/otpora.
Uz njih se upisuje devet izrazito intimističko napisanih, gotovo ispovijednih asocijacija (Žena-kuća; Gubitci; Rizik Drugoga, Mama,...) koje ovjeravaju onu vrstu iskustva koju je Andrea Zlatar prepoznala u tekstovima drugih bez obzira na to je li riječ o književnicama strane (Christine Angot, Joyce Carol Oates, Siri Hustved, Linn Ullman,...) ili hrvatske (Ivana Sajko, Dubravka Ugrešić, Irena Vrkljan, Slavenka Drakulić) literature.
Na nekim mjestima upravo njezino iskustvo vlastite kože rastvara i dublje slojeve primarnoga teksta na koji se naslanja. U fokusu njezina čitateljskog interesa nisu samo ženski tekstovi nego i oni koje potpisuju muškarci koji pišu o tzv. ženskim temama kao što su obiteljski odnosi, bol, tuga, samoća, osjet, potraga za vlastitom sadašnjošću.
Autorica je na tim mjestima odlučila gledati na svoje vlastito tijelo kao nešto odvojeno od sebe same kako bi se zaštitila i kako je komentari drugih ne bi plašili. Knjiga "Rječnik tijela" oblikovana je jasno, slojevito i poticajno, ona razvija ideju da je tijelo medij za proizvodnju teksta. Kao takvo ono ipak ima sekundarnu važnost, što autorica prikazuje kao složen odnos između tijela i pisanog teksta.
Ona ih spaja na prozirnim mjestima njihove obostrane propadljivosti, naglašavajući da često puta stradava tijelo kada preživljava tekst. U njoj se može identificirati nekoliko pripovjednih niti koje rastvaraju jednostavnu zabludu o primarnoj zavodljivosti pretvaranja tijela u tekst. Nameće se pritom stalno prisutan strah od tijela, njegove prolaznosti, osobne prolaznosti, čita se u njoj žudnja za stvaranjem, za nekom novom vrstom života u tekstu, za strašću koje nastaje iz procesa pisanja.
Intuitivna je to i koncentrirano-konceptualno napisana ženska knjiga kojoj je koža podloga po kojoj autorica bez imalo straha od javnosti ispisuje osobnu potisnutost. Za diviti se je toj njezinoj hrabrosti i jasnoći s kojom je pristupala opisu zatvorenih odnosa iza zidova obiteljskih stanova unutar kojih se žudi dodir. Oba ženska glasa, intimni i javni, kao jedva vidljivu fusnotu imaju znanstvenu literaturu i vulgarno-banalno-jalni svijet stvarnosti kojoj se obraćaju. Krikom, otporom i osjetom.
Andrea Zlatar: "Rječnik tijela : Dodiri, otpor, žene"
Naklada Ljevak, 2010.
( Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku )