Rječnik tijela
- Nakladnik: Naklada Ljevak
- 11/2010.
- 224 str., meki uvez
- ISBN 9789533032870
- Cijena: 17.12 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Jedan od mogućih podnaslova ove studije trebao je glasiti: "Funkcionalne pretvorbe tijela u suvremenoj književnosti". Taj eventualni podnaslov rada - "funkcionalne pretvorbe" - iziskuje uvodno objašnjenje. Riječ "funkcija" ovdje se rabi, s jedne strane, kao jasan način izbjegavanja supstancijalne bipolarnosti subjekta i objekta (tijela kao subjekta i tijela kao objekta), kako je funkcija tijela, tj. kako su funkcije tijela ono što ih u suvremenom društvu određuje u njihovoj različitosti i raznolikosti. Daleko izvan klasičnih i tradicionalnih filozofskih pitanja o odnosu "tijela i duše" danas su "tijela bez duša" prvenstvena mjesta funkcionalizacije ljudskih subjekata.
Tijela se, naime, definiraju kroz uporabu čak i onda kad nisu postavljena kao sredstvo ili objekt. Određena funkcionalizacija subjekta tako je temeljni postav suvremenoga raspolaganja tijelom - o čemu govore sociološki uvidi o načinima kako se tijelo danas predstavlja u socijalnim strukturama (društveni običaji, konvencije, kodovi ponašanja, medijska prezentacija).
Funkcionalizacija tijela najvidljivija je možda u prostoru sporta, gdje se tijelo pretvara u stroj čije su pojedine sposobnosti dovedene do maksimuma razvoja - funkcija pokretanja u maksimum brzine trčanja, funkcija skakanja u maksimum postignute visine. U cjelini se za suvremeno zapadno društvo može kazati kako se društvena briga za zdravlje pretvorila u nasilnu medikalizaciju tjelesnoga, gdje je zdravo tijelo društvena, ekonomska korist, a ne svrha sama po sebi.
Mi moramo biti zdravi zato da bismo bolje ispunjavali svoje socijalne funkcije, a tako ćemo društvu pridonositi financijski. U slučaju starosti i bolesti, mi smo društvu na teret, koštamo ga. Isti učinak ima i proces estetizacije tjelesnoga, koji je vidljiv kroz sustave, na primjer modne i kozmetičke industrije, u kojoj se tijelo, poglavito žensko, ne samo standardizira već normira, a postizanje norme (kao i u sportu) izjednačava se sa socijalnim uspjehom.
Tema estetske kirurgije, koja spaja procese medikalizacije i estetizacije tijela, konačni je rezultat toga procesa, čije se teorijski radikalne konzekvencije analiziraju u bioetički postavljenim pitanjima o tome što subjekt čini subjektom, i kada (nakon koliko i kakvih zahvata u smjeru genetskih intervencija i bioničkih nadomjestaka) subjekt mijenja svoj identitet upravo kao tijelo. Kada, naime, tijelo gubi svoj identitet.
Andrea Zlatar Violić (Zagreb, 1961.), redovita profesorica u trajnom zvanju na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Diplomirala je studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je magistrirala (1988.) i doktorirala (1992.) na temama vezanim za povijest hrvatske (Marulićev ep Davidijada) i europske latinističke književnosti (Autobiografski modeli europskog srednjovjekovlja). Zaposlena je na Odsjeku za komparativnu književnost (Katedra za opću povijest književnosti) od 1986. godine, sada u trajnom zvanju redovite profesorice. Nastavak znanstvenog rada u devedesetima vodio je kroz povijest autobiografije u Hrvatskoj do 19. stoljeća, da bi od 2000. središtem njezina interesa postala suvremena autobiografska proza. To područje posebno obuhvaća teme teorijskih aspekata autobiografskog diskursa, ženskog pisma, reprezentacije identiteta u književnim tekstovima.
Raspon autora o kojima je pisala kreće se od hrvatskih književnica (Drakulić, Vrkljan, Ugrešić, Drndić, Sajko) do europske i svjetske proze, među kojima se izdvajaju tekstovi vezani uz teme traume i holokausta (Levi, Semprun, Kertész, Amery). Posljednjih godina znanstveni interes fokusiran je na odnos osobnog sjećanja i kolektivnog pamćenja (Ricœur, Assmann) te njihovu dinamiku u recentnoj historiografiji i literaturi. Uza znanstveni rad bavila se uredničkim poslom (Studentski list, Radio 101, Gordogan, Vijenac, Zarez, Algoritam) te političkim djelovanjem. Objavila je više desetaka znanstvenih i stručnih radova, šest književnoteorijskih knjiga, dvije knjige eseja i zbirku poezije. Među knjigama izdvajaju se: "Istinito, lažno, izmišljeno. Ogledi o fikcionalnosti" (1989.), "Autobiografija u Hrvatskoj: nacrt povijesti žanra i tipologija narativnih oblika" (1998.), "Tekst, tijelo, trauma" (2003.) i "Rječnik tijela" (2010.)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.