Dušan je udovac koji živi u domu za starije i čiji mirni život prekidaju policajci koji traže njegovu kćer Leju, za koju pretpostavljaju da je nečemu svjedočila. Iz žutog tiska uskoro doznaje da je navodno provela noć s kamiondžijom koji je u kući skrivao truplo svoje žene. Dušan kreće u potragu za svojom kćeri, koja se skriva i od policije i od njega, a put ga istovremeno vodi u prošlost, u kojoj se kriju tajne njegova odnosa s kćeri, svojim ocem i pokojnom ženom.

Leja je dramaturginja Urbanog teatra u Ljubljani koja u kolopletu svojih nazora, karaktera, odluka i postupaka kao da pomalo dramatizira i vlastiti život u kojemu počesto ne prepoznaje gdje je prešla četvrti zid i da zgodna dramaturška rješenja i svojevrsna poetika act gratuita neće uvijek – ako ikada – dovesti do željenoga cilja. Od Rezolucije Informbiroa, preko New Agea i (malo)građanske solidnosti, do postmoderne hiperindividualističke urbane samosvijesti u kojoj se može što god se hoće, a odgovornost je delegitimirana s pijedestala vrijednosti,

Andrej E. Skubic u romanu "Divni dani" donosi iznimnu priču o obitelji Šauta, njihovim odnosima i govornoj afaziji, tihom uzročniku mnogih ljudskih drama. U ovoj svojevrsnoj agoniji komunikacije protagoniste vlastite riječi i stvari tjeraju u ćorsokak solipsizma, gdje kontekst nije nikada dokraja poznat, kanal je zakrčen, a kod je relativna kategorija, dok se primateljem barata kao zbirom predrasuda. I stoga se poruka neminovno prvi put javlja kao farsa, a ponavlja kao tragedija.

Andrej E. Skubic (1967., Ljubljana) slovenski je romanopisac, novelist, dramatičar, scenarist, prevoditelj i jezikoslovac. Knjige su mu prevedene na mnoge jezike, a za svoj književni i prevoditeljski rad primio je brojne nagrade: tri Kresnikove nagrade ("Gorki med", "Koliko si moja?" i "Samo dođi kući"), Prešemovu nagradu, Zupančičevu nagradu, nagradu Večemica za knjigu "Baka više nema telefon" iz serijala Trio Golaznikus) i Sovretovu nagradu.

Uz navedeno, napisao je i zbirku kratkih priča "Ludnica", sociolingvističku monografiju "Lica jezika", tri drame ("Beskonačno pobrojeni dani", "Pavla iznad ponora" i "Hura, Nosferatu") i niz knjiga za djecu pod naslovom "Trio Golaznikus". Za svoj prvi roman za mlade "Mogao bi umrijeti na ovom kauču sa mnom" (2024.) dobio je nagradu Modra ptica nakladničke kuće Mladinska knjiga.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.