Ann-Helen Lestadius : Krađa
U "Krađi", velikom i neočekivanom bestseleru švedske autorice i novinarke Ann-Helen Lestadius, uopće se ne radi o nekakvoj krađi. Radi se o nečem daleko gorem i ozbiljnijem: o ubojstvu soba, koje je počinjeno iz mržnje, a koje policija proglašava tek krađom. Sam početak romana, koji je neobična žanrovska mješavina Bildungromana, krimića i trilera, opisuje u pripovjedno znalački izvedenoj epizodi užasan događaj u čijem se središtu nađe devetogodišnja djevojčica Elsa. Ona pripada narodu Saami, koji i danas živi na sjeveru Švedske svojim tradicionalnim načinom života, goneći sobove. Tako i Elsa, sva sretna, na skijama prvi put sama kreće prema toru sobova koji pripada njenoj obitelji. Tamo je, međutim, očekuje šok: ubijeno tele soba leži pokraj ograde tora, a počinitelj, spazivši Eslu, zaprijeti smrću i njoj ako nekome kaže što se dogodilo.
Taj događaj, koji je tim užasniji jer je ubijeno tele, ženka Nástegallu, Eslin sob. Na djevojčicu će to ostaviti trajan dojam i uvelike ju obilježiti kao osobu. Tada se, naime, Elsa prvi put jasno susreće s ključnim problemima života svojeg naroda. S jedne strane, Saami i dalje žele živjeti kao nekad, u uskoj vezi s prirodom i goneći sobove. S druge se strane, oni se stalno susreću s nerazumijevanjem, prijezirom i čistom mržnjom „pravih“ Šveđana. Ta je mržnja, dakako, potpuno neutemeljena u stvarnosti; radi se o onoj stalno prisutnoj mržnji prema drugome i drukčijem, koja tako intenzivno obilježava suvremeni svijet. No, učiniti problem te mržnje središnjom temom romana o odrastanju jedne djevojčice nije pripovjedno jednostavno, ali je to Ann-Helén Laestadius izvrsno pošlo za rukom. Rezultat je naizgled jednostavan roman, koji zapravo progovara o mnogim ključnim problemima suvremenog čovjeka.
O životu Sammija
Krađa
Na prvoj razini, "Krađa" se može tumačiti kao djelo o životu Sammija, naroda kojem pripada i autorica. Za Saamije, naime, većina Europljana nije ni čula. No, Ann-Helen Laestadius ne upada u zamku pisanja djela o „egzotičnom“ načinu života jednog malo poznatog naroda. Opisivanje tradicionalnog života Saamija u romanu je ključno, ali nije tek nekakav dodatak da sve bude zanimljivije. Dobrom dijelu čitatelja Elsina odluka da ne ode na studij i da nastavi posao kojim se njezina obitelj bavi može se – na prvi pogled – učiniti neobična, pa čak i kontraproduktivna. U svijetu u kojem se slavi poslovni uspjeh, udobnost i novac, želja mlade djevojke da postane gonič sobova djeluje „čudno“, kao što i čitav način života Saamija može djelovati „čudno“, ali "Krađa" uspijeva prikazati kako je za Elsu ostanak u njezinoj zajednici jedina moguća odluka, iako ova mala ali i vrlo povezana zajednica Saama živi težak život. Saami jesu u posao gonjenja sobova uveli modernu tehnologiju, ona obilježava i njihovu svakodnevnicu, ali oni se ipak drže uglavnom zadanog načina života. Čak se i zasnivanje obitelji uglavnom odvija unutar te zajednice, pa tako, recimo, Elsinoj majci često predbacuju da nije pravi Saami zbog nekog njezinog pretka. No, ključno obilježje života Saamija koje ih bitno razlikuje od suvremenih Europljana njihov je odnos prema prirodi. A on se prvenstveno može očitati u njihovom odnosu prema sobovima.
Ono što ne razumiješ najlakše jednostavno mrziti, pa se upravo to i dešava Elsi i njezinoj obitelji. U tom smislu se razvija i priča romana, koja se usredotočuje na stalnu Elsinu borbu protiv onih koji sobove ubijaju. Ta ubojstva nekad su motivirana željom za profitom – meso soba može se dobro prodati – ali je često uzorkovan mržnjom prema Sammijima i prema sobovima.
Sobovi su za njih mnogo više od onog što suvremeni Zapadnjak shvaća pod pojmom „životinja“. U prvom redu, oni su izvor hrane i prihoda; Saami doslovno žive od sobova, jedu njihovo meso i trguju njime. Gone ih do pašnjaka i natrag i brinu se o tim životinjama, koje, međutim, nisu posve pitome. Element divljine uvijek je prisutan i očituje se u odnosu Saamija prema sobu: čovjek ne posjeduje životinju, kao što ne posjeduje ni prirodu u cjelini. Sobovi mu samo pomažu da preživi, ali ostaju „svoji“, prirodni. I upravo zato Elsa tako voli sobove i želi postati njihov gonič, iako su goniči uvijek muškarci. Time ona s jedne stran poštuje tradiciju svog naroda, ali i tu tradiciju krši jer se bori za svoja prava žene.
Ključni problem koji se tematizira u romanu – a onda i osnovni pokretač fabule – upravo je taj način života Saamija koji drugi ljudi ne razumiju. Čini se da je ono što ne razumiješ najlakše jednostavno mrziti, pa se upravo to i dešava Elsi i njezinoj obitelji. U tom smislu se razvija i priča romana, koja se usredotočuje na stalnu Elsinu borbu protiv onih koji sobove ubijaju. Ta ubojstva nekad su motivirana željom za profitom – meso soba može se dobro prodati – ali je često uzrokovan mržnjom prema Sammijima i prema sobovima. Sobove, naime, često muče, ubijaju i mrcvare, što se ne može objasniti samo krađom mesa. Osoba koja prednjači u takvom mučenju je već spomenuti Robert Isakkson, koji je ubio Eslinu Nástegallu, i veliki dio zapleta romana temelji se na napetosti između Else i Isakksona, koja će priču odvesti u pravcu trilera. Djevojčicu će na početku romana toliko prestraviti Isakksonova prijetnja i ubojstvo soba da godinama nikome ništa neće reći, a onda će se početi uporno boriti protiv ubojica sobova.
Dok je Elsa prikazana u pripovijedanju sa svim psihološkim nijansama, Isakkson djeluje kao znatno jednostavnije izveden lik. Njegova je glavna pokretačka snaga mržnja, i to ga u potpunosti definira. Pri tome on ne mrzi samo Saamije kao Druge i drukčije nego i sobove, jer su oni dio saamijskog načina života, ali su i dio prirode. Stoga se u "Krađi" mržnja potencira: nije samo riječ o mržnji prema ljudima koji drugačije žive nego i prema prirodi. Za razliku od Saamija, suvremeni zapadni čovjek prirodu shvaća kao Drugu; on joj ne pripada, ona nije dio njega, pa to onda i opravdava neshvatljive razmjere uništavanja.
Takav odnos prema prirodi zrcali se i u sudstvu, a odatle i naziv romana. Kako se sob ne smatra osobom, nego samo životinjom, ubojstvo i mučenje soba policija stavlja pod natuknicu krađa; druge mogućnosti uopće nema. Iako se radi o nečemu mnogo ozbiljnijem, policija neće adekvatno reagirati na Elsine uporne prijave. S jedne strane, to govori o statusu Saama. Iako im švedski zakon garantira njihov tradicionalni način života, u praksi se to ne provodi. S druge strane, to govori i o odnosu prema prirodi, koji onda omogućuje da se mučenje i ubojstvo soba opiše kao krađa. No, čak bi se i suvremeni Zapadnjak pobunio da mu netko, recimo, ubije psa i onda se to vodi kao krađa. Stoga upravo naziv romana otkriva ključan problem kojim se priča bavi.
Ann-Helen Laestadius baca u lice Zapadnjacima istinu o njima samima
A to onda činjenicu da je "Krađa" postala besteler čini neobičnom. Iako se većina čitatelja vjerojatno poistovjećuje s Elsom, njezinom hrabrošću i odlučnošću, pomnije čitanje upućuje na to da su gotovo svi koji čitaju "Krađu" zapravo pripadnici civilizacije koja je stvorila Roberta Isakksona. Znakovita je u tom smislu epizoda u kojoj Elsa prisustvuje godišnjoj proslavi Saamija, a koja završava nalaženjem sobove glave na plakatu koji tu proslavu najavljuje. Tada, naime, gomila turista nagrne da vidi „originalne Saamije“ u njihovim živopisnim plavim nošnjama, gáktijima. No svi se ti turisti prema Sammijima odnose kao prema egzotičnim životinjama, žele se slikati s njima i dodirnuti ih, ali nikome ne pada na um da započne smislen ljudski razgovor s njima. Ako bolje razmislimo, većina bi se čitatelja "Krađe" upravo tako ponijela.
Ključno obilježje života Saamija koje ih bitno razlikuje od suvremenih Europljana njihov je odnos prema prirodi. A on se prvenstveno može očitati u njihovom odnosu prema sobovima.
Tako Ann-Helen Laestadius uspijeva baciti u lice Zapadnjacima istinu o njima samima, pod krinkom napete priče o djevojčici koja pripada malo poznatom narodu. Daleko od toga da su Saamiji prikazani idealni. Naprotiv, priča se uvelike temelji na Elsinoj borbi protiv tradicionalnih poimanja njenog naroda po kojima žena treba brinuti samo o kući i djeci. No, govoreći o Eslinoj borbi protiv mučenja i ubijanja sobova, roman uvelike govori i o paradoksalnoj situaciji u kojoj se našao suvremeni čovjek, koji mrzi sve što je drugačije od njega. Utoliko se "Krađa" u cjelini donekle približava bajci. Osnovni zaplet – nastojanje pojedinca da ostvari smislen život – kao i borba dobra i zla – ispričana kao borba Esle s policijom i Isakksonom – zapravo su elementi bajke.
A to onda upozorava na činjenicu da priča o sammijskoj djevojci Elsi koja voli sobove ima znatno dublje značenje, koje se neće svima svidjeti, jer suvremenog čovjeka svrstava u tabor zla. No, roman je zapravo i poziv na promjenu naših stavova, uvjerenja, pa čak i načina života. Velika književna djela su to uspijevala u prošlosti, pa to možda pođe za rukom i "Krađi".
Krađa
- Prijevod: Željka Černok
- Naklada OceanMore 03/2023.
- 378 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789533321530
Temeljen na stvarnim događajima, roman 'Krađa' švedske spisateljice Ann-Helén Laestadius donosi priču o suvremenom životu autohtonog naroda Saami u naizgled bajkovitim predjelima sjevernoga polarnog kruga, o njihovoj bogatoj povijesti i baštini, suživotu s prirodom, ali i o problemima s kojima se kao manjina suočavaju u svijetu u kojem je ksenofobija u porastu i nad kojim se, osim one globalizacijske, nadvila i avet klimatskih promjena.