Fannie Flagg : Posljednji susret djevojaka s benzinske postaje
Pisati nepretenciozno, a istodobno dosjetljivo i duhovito, za pisca je zasigurno jedan od najvećih izazova; svestranoj Fannie Flagg (1944) nekim čudom uspijeva sve od navedenog - i tako već desetljećima. Ime ove američke spisateljice, usto novinarke, televizijske voditeljice, glumice i komičarke, sinonim je za specifičan seting i atmosferu. Njezine male ljudske priče, humorne i tople, čvrsto usječene u američki jug, locirane su u slikovite gradiće, najčešće njezine rodne Alabame, kojima vladaju zajednišvo i harmonični dobrosusjedski odnosi. Zapleti se na takvim mjestima ugodnim za život kuhaju oko obiteljskih tajni iz prošlosti, bezopasnih malomišćanskih misterija, benignih ekscentričnosti pojedinih likova.
Posljednji susret cura s benzinske
Unatoč pripovjednoj jednostavnosti i zabavnom karakteru, ovim romanima ne manjka društvenog angažmana; kroz zanimljive ženske likove, nerijetko zrele, čak i starije dobi, a istodobno na prekretnici, Flagg promišlja rasne i rodne odnose, toksičnost predrasuda, privilegije i ograničenja života u malenoj, zatvorenoj zajednici, kao i temu starenja ili pitanje relativnosti životnog uspjeha i sreće. U svim romanima, snažno određenim južnjačkim mentalitetom i kulturom življenja Fannie Flagg odaje počast vrijednostima američke srednje klase u nestajanju.
Promislimo li, jasno je da autorica ne potječe iz provincije, u svojim je pripovijestima postavlja suviše pitoreskno, gotovo idealizirano, kako su već male sredine skloni romantizirati oni koji s njima nisu imali konkretnijih iskustava. I doista, Flagg je odrastala u Birminghamu, urbanom središtu Alabame. Kako objašnjava u intervjuima, kroz fikciju i opise svakodnevica velikih, stabilnih obitelji nastoji nanovo osmisliti i proživjeti djetinjstvo drugačije od svoga; uz ranu dob naime, kao jedinica rastavljenih i poprilično disfunkcionalnih roditelja, veže ponajprije osjećaj usamljenosti i tuge.
Još te sanjam
Dobrodošla na svijet, djevojčice!
Ljubav hrvatske publike za Fannie Flagg datira od prijevoda njezina drugog romana, bestselera "Pohane zelene rajčice" (Fried Green Potatoes at the Whistle-Stop Cafe, 1987), u čijoj je filmskoj adaptaciji iz 1991. i sama imala mali cameo. Iza Flagg u međuvremenu je osam romana koje publika obožava, a kritika im nije ništa manje sklona. To nimalo ne čudi, jer njezino je pripovijedanje prepoznatljivo, lako i sigurno, a u žanrovskom okviru koji je odabrala, rekla bih - bez greške.
"Posljednji susret djevojaka s benzinske postaje" (The All-Girl Filling Station's Last Reunion, 2013) šesti je njezin roman preveden na hrvatski. "Pohanim zelenim rajčicama" ovaj tekst nalikuje dvostupanjskom naracijom, a s drugim nostalgičnim pričama Flaggove povezuje ga radnja dijelom smještena u prošlost, u ovom slučaju to je sredina 20. stoljeća. U predmetnom romanu, u pripovjednoj sadašnjosti pratimo krizu identiteta i potragu za korijenima simpatične gospođe Sookie, realizirane i zadovoljne obiteljske žene koja doživljava šok kad iznenada, pred 60. rođendan, saznaje da nije biološka kći svojih roditelja.
S ishodišnom pričom smještenom u Alabamu nultih godina u analepsama se isprepliće ona o pet sestara iz Wisconsina koje za Drugog svjetskog rata zbog očeve bolesti i bratova odlaska u vojsku preuzimaju brigu o obiteljskoj benzinskoj postaji. Dotad nipočemu izuzetna benzinska zahvaljujući njihovoj mladenačkoj inovativnosti postat će nesvakidašnje mjesto druženja i zabave. No glazba i struganje koturaljki s jedine ženske benzinske pumpe u zemlji utihnut će kad se djevojke jedna za drugom aktivno uključe u ratno zrakoplovstvo.
Sreća ispod duge
Daisy Fay i čudotvorac
Flagg tako kroz vedru storiju o zgodnim i odvažnim kćerima poljskih useljenika pripovijeda o kako kaže, još uvijek nedovoljno znanoj povijesnoj činjenici, naime o fenomenu WASP-a, odnosno žena Osa koje su itekako doprinijele uspjesima američkog ratnog zrakoplovstva, bez obzira što nikad službeno nisu pripadale oružanim snagama.
Iako u drugoj polovini romana pomalo gubi ritam u nepotrebnim kompliciranjima s raspletom, Flagg dvije paralelne priče razvija bez ozbiljnijih posrtanja, da bi ih naposljetku pretočila u za čitatelja umirujuć, ali ne i predvidljiv hepi end.
Forte priča Fannie Flagg, pa tako i ove o kojoj govorimo, dobrohotni su likovi kao iz ušuškavajućih obiteljskih tv-serija, osebujni, a nerijetko i sasvim šašavi, do kojih je, vidi se to od početka do kraja, autorici stalo kao do rođene familije. A takvi, uvjerljivi i živahni, ti karakteri imaju potencijal za dugovječnost pa neke od njih s radošću nalazimo u više njezinih romana.
Pjenušavi dijalozi, razgaljujuć humor, ljupke slike u HD kvaliteti, kao i potpuno odsustvo nasilja i bilo kakvih zazornosti romane Fannie Flagg čine lakom lektirom za opuštanje i utjehu. Jedno je sigurno: kultna autorica feel good literature piše šarmantno, mudro i baš nikad ne podcjenjuje čitatelja - sigurna sam zato da će ovaj prijevod razveseliti njezine stare poklonike, ali i neke nove čitatelje.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane Modernih vremena i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )