Istarsku književnu nagradu 'Edo Budiša' osvojila Luiza Bouharaoua
Godišnju književnu nagradu Istarske županije „Edo Budiša“ dobila je Luiza Bouharaoua za zbirku kratkih priča „Jesmo li to bili mi“ (Naklada Jesenski i Turk, Zagreb).
Književnu nagradu „Edo Budiša“ organizira Gradska knjižnica Pazin, pri kojoj djeluje i književna rezidencija Kuća za pisce – Hiža od besid. U konkurenciji za nagradu bili su autori do 35 godina starosti kojima je u 2019. godini objavljena zbirka kratkih priča. Nagrada se dodjeljuje od 2012. godine, a dosadašnji dobitnici su Srđan Srdić, Marko Pogačar, Bojan Krivokapić, Ivana Bodrožić, Lejla Kalamujić, Rumena Bužarovska, Miloš K. Ilić i Ana Schnabl. Ove godine su u finalu bile još dvije autorice: Ana Miloš s knjigom „Kraj raspusta“ (Narodna biblioteka „Jovan Popović“, Kikinda) i Marija Pilić s knjigom „Luđaci i djeca“ (Disput, Zagreb).
O dobitniku nagrade „Edo Budiša“ odlučio je žiri u sastavu Vanesa Begić, Boris Koroman, Ivana Ujčić i Neven Ušumović.
Obrazloženje žirija:
Jesmo li to bili mi
Priče Luize Bouharaoua okupljene pod naslovom „Jesmo li to bili mi“ čine osebujan narativni ciklus u kome se odnosi među glavnim likovima iz teksta u tekst ispisuju i propituju u različitim razdobljima, situacijama i emotivnim modusima. Prijateljski i ljubavni odnosi u generaciji koja traži svoje mjesto u društvenom životu dalmatinskog grada ocrtani su složenim ispreplitanjem i montažom niza narativnih fragmenata, izmjenom ženskih i muških pripovjednih glasova, infantilnih projekcija i otrežnjujućih deziluzija. S izuzetnom suptilnošću Bouharaoua usmjerava narativni fokus k onome što u odnosu među likovima ostaje neizrečeno, nerealizirano, prigušeno ili potisnuto. Nelinearno vođenje radnje, montaža intenzivnih dijaloških (najčešće u dijalektu!) prizora i izmjena pripovjednih perspektiva prati lirski osjećaj za jezični ritam i figurativnost izraza: pojedini motivi ponavljaju se na ključnim mjestima razvoja radnje obogaćujući emotivni i značenjski potencijal priče.
Iako priče Luize Bouharaoua povezuje specifična melankolija koja izbija iz osjećaja privremenosti intimnih veza, pa i iz ugroženosti integriteta njezinih junakinja i junaka, čitatelju pozornost ponajviše privlači solidarnost i (prešutno) razumijevanje među glavnim likovima. Zahvaljujući iznimnoj umjetničkoj imaginaciji, osjećajnosti i osobnom ulogu u kreiranju pripovjednih svjetova, autorici je uspjelo ostvariti djelo koje nadilazi konjunkturu trenutnih književnih trendova.
Luiza Bouharaoua (Split, 1985.) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi u književnoj udruzi Skribonauti, prevodi s engleskog i piše. Kratke priče objavila je u časopisima The Split Mind, Fantom Slobode i na portalu Kritična masa. Uvrštena je u regionalni zbornik „Izvan koridora - najbolja kratka priča“ (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze „Bez vrata, bez kucanja“ (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je regionalne nagrade Ulaznica za kratku priču. Zbirka priča „Jesmo li to bili mi“ dobila je nagradu Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ice do 35 godina i nagradu Slavić za prvu knjigu mladog autora/ice koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika.