Laurent Binet : HHhH

Laurent Binet: HHhH

HHhH Binet Laurent

Kraj devedesetih i kraj nultih obilježile su dvije biografije Hitlera. Britanski povjesničar Ian Kershaw 1998. objavio je "Hitler, 1889.-1936: oholost", prvi dio svoje kapitalne biografije; a američki romanopisac Norman Mailer je 2007. objavio "Dvorac u šumi", roman o odrastanju i psiho-socijalnom stvaranju Hitlera. Mailer je svoj roman nazvao "biografijom s povlasticama romana". Mogli bi smo u tom smislu govoriti i o "superbiografiji": fabulirajući povijesnim činjenicama Mailer prati proces Hitlerova formiranja. S druge strane "Oholost" je možda dala i konačni historiografski i biografski odgovor na pitanje kako je Hitler bio moguć, što ga je stvorilo u socijalnom, psihološkom i povijesnom smislu.

Uspoređujući ove dvije biografije nisu se uspoređivala samo dva ugledna pisca već su se mjerili i diskurzivni dometi znanstvenika i romanopisca: historiografije i romana. I to, kako će ispasti, na štetu posljednjeg. Dok je Kershaw napisao jednu odmjerenu i izvanredno istraženu biografiju u kojoj je formiranje Hitlera i njegov dolazak na vlast predstavljen kao jedan dugi niz slučajnosti i loših okolnosti, toliko nevjerojatan da nehotice ulazi u prostor romanesknog fabuliranja, Mailer se najčešće iscrpljivao suvišnim fabuliranjem, poput primjerice opisa seksa između Aloisa Hitlera i Klare Poelzl Hitler, za koji je dobio i nagradu za "najgori seks u fikciji" časopisa Literary Review.

U ogledu Iana Kershawa i Normana Mailera nije bilo sumnje u pobjednika. Znanstvena biografija hametice je porazila romanesknu biografiju. Istraživanje je nadmašilo maštu, činjenice su bile luđe od fikcije. No da iz toga ne treba izvlačiti opći zaključak o literarnoj i historiografskoj insuficijentnosti romaneskne biografije sugerira nam roman "HHhH" Laurenta Bineta.

U svom debitantskom romanu o praškom atentatu na Reinharda Heydricha, Himmlerova zamjenika i šefa RSHA, arhitekta Holokausta poznatom po nadimku Plavokosa zvijer (i akronimu Himmlers Hirn heisst Heydrich – Himmlerov mozak zove se Heydrich), mladi Francuz je mnogo efektnije od Mailera koristio potencijale romana. Dok je američki klasik neuspješno pokušavao zaći iza povijesti, Binet se opsesivno drži činjenica, opetovano ih provjerava i nadopunjuje – ali za razliku od povjesničara u roman stavlja samo one fakte koje drži literarno zanimljivima, ne gubeći vrijeme na formativne zadanosti znanstvenog rada.

Povijesnu građu crpi iz historijskih dokumenata, no jednako je zainteresiran i za prikaz Heydricha u filmovima i romanima. Usput personalizira svoj odnos s povijesnim likovima, uopće povijesnom građom, pišući o nastajanju romana, o snovima u kojima sanja Heydricha, o privatnim okolnostima svog života, stavljajući u tekst i razne digresije, svoje biografske nesigurnosti (isprva nije siguran u kojem Halleu je Heydrich rođen), pa čak i dijelove za koje piše da će ih izbrisati.

Naravno, možemo postaviti pitanje – zašto Heydrich? Je li posrijedi infantilna fascinacija nacističkim demonom. Binet iskreno priznaje da jest. On, sin majke Židovke i oca komunista, odgajan na republikanskim, humanističkim i prosvjetiteljskim vrijednostima, impresioniran je Heydrichom. Snovi u kojima je on njemački vojnik, a Heydrich njegov nadređeni pred kojim stoji u stavu mirno, strepeći da bi na njemu mogao pronaći nešto što će mu zamjeriti, to mu nedvosmisleno dokazuju.

Je li povijest zapravo bijeg?  Umjesto traženja likova i priča koje određuju našu sadašnjost literarni bijeg ka velikim povijesnim temama i već definiranim povijesnim likovima? Niti od toga Binet ne bježi. Iz sadašnjosti pokušava skočiti na brod povijesti, umaknuti i svakodnevici i njenim životnim i literarnim izazovima. Na tom brodu i vidi sebe kao pisca. Svoju literarno-povijesnu opsesiju stavlja u isti rang s opsesivnim igranjem video-igrica s temom Drugog svjetskog rata, ili nekim bizarnim, kolekcionarskim hobijem sakupljanja nacističkih artefakata.

Naposljetku, je li roman uopće primjeren historiografiji? Ne. Oslanjanje na istinitu priču, iskorištavanje njenih romanesknih elemenata, ali izmišljanje kada to ide u prilog naraciji – Binet naziva varanjem, opsjenarstvom. Ukratko: romanom. Ima li zbog toga potrebu dati ime svom tekstu, i tako ga legitimizirati? Da. Ono što piše naziva – "infraromanom". Mailer se bavio "superbiografijom", on eto "infraromanom". Označena, njegova metoda sada je priznata i neupitna literarna vrsta. Ironija pritom nije isključena.

Konačni rezultat je na kraju tekst koji ima i historiografsku dubinu i literarnu širinu. Znanstveni pristup daje mu vjerodostojnost, literarni slobodu promišljanja. Povjesničari će možda frktat na ovakvu romansiranu historiografiju (povjesničara amatera po zanimanju profesora književnosti), ali Binetovo čerupanje Heydricha efektno je koliko i temeljito. Za kraj samo jedan mali primjer Binetova dubinskog čitanja povijesti.

Petnaest dana nakon početka napada na SSSR Heydrich šalje naputke zapovjednicima SS-a koji djeluju u pozadini fronte. "Pogubiti treba sve dužnosnike Kominterne, dužnosnike Partije, narodne komesare, Židove koji obnašaju dužnost u Partiji ili državnoj upravi, ostale radikalne elemente (sabotere, propagandiste, slobodne strijelce, ubojice, agitatore)."

Binet se pita, čemu to čudno preciziranje vezano uz Židove dužnosnike kad se ionako trebaju pogubiti svi dužnosnici, bili oni Židovi ili ne? Pa zaključuje: "Sovjetski su Židovi, dakle, na samom početku kao mete obilježeni isključivo kad su politički neprijatelji. Efekt redundancije što ga ovaj naputak stvara možda je tračak posljednjih skrupula... početkom srpnja još ne dolazi u obzir otvoreno pokrenuti progon Židova samo zato što su Židovi."

Ali samo dva tjedna kasnije, na valu vojnih pobjeda, nestaje svako susprezanje. "Heydrich ponovo piše naputke. Dorađuje ključne točke, proširuje popis (u njega, na primjer, ubacuje i bivše komesare Crvene armije). Naposljetku ono Židove koji obnašaju dužnost u Partiji ili državnoj upravi zamjenjuje samo sa sve Židove.“

Smatramo da ova mala analiza Heydrichovih naputaka i postepenog srađanja s idejom Holokausta daje sasvim dovoljan razlog za čitanje Binetova "infraromana".


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Laurent Binet

HHhH

• Prijevod: Ivana Šojat
• Fraktura 10/2015.
• 400 str., meki uvez
• ISBN 9789532666595

Reinhard Heydrich, arhetipski nacist poznat pod nadimkom Plava Zvijer, osoba je od najvećeg Hitlerova  povjerenja. Za svoje zasluge u kreiranju Konačnog rješenja dobiva novu dužnost – postaje protektor Češke i Moravske. Doselivši se u Prag, toliko je uvjeren u svoju superiornost da se vozi gradom bez pratnje, stoga postaje idealna meta Otpora. I tako započinje operacija Antropoid...