Magdalena Blažević dobitnica književne nagrade tportala za roman 'U kasno ljeto'
Večeras je na svečanoj dodjeli u zagrebačkom Velvet caffeu nagrađena spisateljica Magdalena Blažević za roman "U kasno ljeto", u izdanju Frakture. Autorici je uručen ček na 10.000 eura te specijalno dizajnirana skulptura, koju je i ove godine kreirao domaći dizajner i umjetnik Silvio Vujičić, a kao posebni bonus roman će u formatu zvučne knjige biti dostupan na platformi Book&Zvook.
Obrazloženje žirija
U kasno ljeto
Žiri književne nagrade tportala, kojim predsjeda prevoditeljica i pjesnikinja Vanda Mikšić, a čine ga još kroatistica Andrea Milanko, redateljica Anica Tomić, pisac Robert Perišić te psiholog i tportalov kolumnist Boris Jokić svoju je odluku obrazložio ovako:
Roman "U kasno ljeto" Magdalene Blažević jedinstven je književni događaj koji pomiče horizont čitateljskog očekivanja i pritom zadržava vjeru u moć književne riječi.
Snaga romana leži u ujednačenu pripovjedačkom tonu i discipliniranoj rečenici. Za pripovjedača je autorica odabrala mrtvu djevojčicu stradalu u napadu na bosansko selo 1990-ih. Premda se radnja kronotopski smješta u ratno područje, majstorski vođen pripovjedni glas ne zauzima strane; paratekstualna informacija (posveta stanovnicima sela Kiseljak) prije svega je autorska gesta, a ne interpretacijski smjerokaz. Dapače, u pripovijesti su likovi svedeni na svoje obiteljske uloge (djed, baka, otac, brat, majka), bez istaknutih oznaka etničke ili religijske pripadnosti. Djevojčica Ivana – odabir česta ženskog imena također nije slučajan, upućujući na egzemplarnost – utjelovljuje glas bez tijela, smrt bez razloga, tragediju bez iskupljenja, pa je utoliko roman, paradoksalno, nemoguće svjedočanstvo, riječima Shoshane Felman, 'događaja bez svjedoka', koji je i Maurice Blanchot pokušao pisanjem oživotvoriti, naime svjedočenje trenutku vlastite smrti. Promišljena spisateljska odluka da nas u pripovjedni svijet uvodi mladi ljudski glas, neljudski poslan u neljudsko iz kojega želi govoriti baš o svojoj ljudskosti, nužno u čitatelju izaziva tjeskobu.
Pripovijest je prstenaste strukture, nalik Andrićevoj 'Prokletoj avliji'; započinje svršetkom i retroaktivno prati posljednje tjedne obiteljskog života četrnaestogodišnje djevojčice Ivane, njezine projekcije budućnosti, s povremenim i kratkim pripovjednim izletima u prošlost. Ugroza i opasnost nisu eksplicirane na način tipičan za marcijalnu književnost, nego se kriju između redaka, u spoju disparantnih slika ili njihovoj evokativnosti. U tom smislu i tjeskoba i (zlo)slutnja na kontrastu prisutnog i odsutnog, zapravo spokojnog i razularenog, grade prostor velike napetosti. Roman je izrazito atmosferičan, nalik pripovjednoj vještini Slobodana Novaka, sav u gestualnosti i mimici. Autorica je demonstrirala da posjeduje sjajnu vještinu izlaganja i pripovjedački talent, zadržavajući nasilje u okvirima suptilnih znakova, u maniri američke joj prethodnice Flannery O’Connor.
Veličina ovoga romana nije u etičkoj poruci (kako bi se ishitreno i pomalo naivno moglo zaključiti), nego u iskazanoj brizi i nadzoru nad tekstom koja se proteže od najmanje razine riječi do najveće, kompozicijske i strukturne. Što roman više odmiče kraju, to se priča sve češće prekida pripovjedačičinim obraćanjem čitatelju, postižući tako paradoksalan učinak da čitatelja otima uronjenosti u fikcionalni svijet baš onda kad bi mu se on dobrovoljno i najviše prepustio. Autorica, tako, u etičke svrhe iskorištava potencijale autoreferencijalnosti, iskušavajući moć književnosti u suvremenom svijetu da nas i dalje potrese, dirne, razuvjeri, ali ništa manje i moć same fikcije da joj opet povjerujemo voljno suspregnuvši nevjericu.
Poslušajte ulomak iz romana
Pročitajte i razgovor koji je s Magdalenom Blažević vodio Mirko Božić u prosincu 2021. godine, neposredno prije objavljivanja nagrađenog romana "U kasno ljeto".