Međunarodni dan dječje knjige - Glad za riječima
Međunarodni dan dječje knjige (ICBD – International Children's Book Day) obilježava se svake godine da bi se istaknula važnost dječje knjige te potaknula i razvila ljubav prema čitanju. Kao datum obilježavanja izabran je rođendan Hansa Christiana Andersena - 2. travnja.
Prilika je to i za obilježavanje sedmog rođendana nacionalne kampanje za poticanje čitanja naglas djeci od rođenja "Čitaj mi!" koju zajednički provode Hrvatsko knjižničarsko društvo, Hrvatsko čitateljsko društvo, Hrvatsko pedijatrijsko društvo, Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti i Hrvatsko logopedsko društvo uz potporu UNICEF-a Hrvatska.
Svake godine jedna od nacionalnih sekcija IBBY-ja (International Board on Books for Young People) ima priliku biti pokrovitelj Međunarodnog dana dječje knjige, koji se obilježava 2. travnja. Ove je godine Slovenska IBBY sekcija zadužena za poruku djeci svijeta. Poruku djeci napisao je Peter Svetina, slovenski književnik, a ilustraciju izradio Damijan Stepančič, slovenski ilustrator i slikar.
IBBY sekcija Slovenije poziva sve ljubitelje knjige da snime video u kojem čitaju Poruku djeci svijeta te im ga pošalju na mail adresu ibby.slovenia@gmail.com za objavu na njihovom FB profilu.
Poruka djeci svijeta
Glad za riječima
Tamo gdje živim, grmovi postaju zeleni krajem travnja ili početkom svibnja, a onda ih naseljavaju čahure leptira. Prvo izgledaju kao štapići za uho ili lizalice, proždiru list za listom dok grmovi ne budu ogoljeni. Kad se razviju, leptiri lete. Međutim, grmlje nije uništeno. Kad dođe ljeto, ono se svaki put iznova zeleni.
To je kao slika pisca, slika pjesnika.
Pojede ih se, prokrvare svojim pričama i poezijom, a kad završe, odlete, povuku se u knjige i pronađu svoju publiku. Uvijek iznova.
A što se događa s pjesmama i pričama?
Znam dječaka koji je morao na operaciju oka.
Dva tjedna nakon operacije smio je ležati samo na desnoj strani i nakon toga mjesec dana nije smio ništa čitati. Kad je napokon uzeo knjigu nakon mjesec i pol, osjećao se kao da žlicom vadi riječi iz zdjelice. Kao da ih jede. Zapravo ih je i jeo.
A znam i djevojku koja je postala učiteljica.
Rekla mi je: „Djeca kojoj nisu čitali njihovi roditelji, siromašna su.“
Riječi u poeziji i u pričama su hrana. Nije to hrana za tijelo, nije hrana koja vam može napuniti želudac. Ali je hrana za duh i hrana za dušu.
Kad je netko gladan ili žedan, želudac mu se steže i usta postaju suha. On traži nešto za jelo, komad kruha, zdjelu riže ili kukuruza, ribu ili bananu. Gladniji je što više raste, uži postaje njegov fokus, postaje slijep za sve osim za hranu koja bi ga mogla zasititi.
Glad za riječima očituje se drukčije: kao potištenost, nesvjestica, oholost. Ljudi koji pate od ove vrste gladi ne shvaćaju da im duše drhte od hladnoće, da prolaze pored samog sebe, a da to ni ne primijete. Dio njihovog svijeta bježi od njih, a da toga nisu svjesni.
Ova se glad može utažiti pjesmama i pričama.
Ali, ima li nade da oni koji se nikada nisu predali riječim ikad mogu zadovoljiti ovu glad?
Ima.
Dječak čita, gotovo svaki dan.
Djevojčica je odrasla i sada kao učiteljica čita svojim učenicima priče. Svakog petka. Svaki tjedan. Zaboravi li, djeca će je sigurno podsjetiti.
A što je s piscem i pjesnikom?
Kad dođe ljeto, oni će ponovno pozelenjeti.
I opet će ih pojesti njihove priče i pjesme koje će tada odletjeti u svim smjerovima.
Opet i opet.
Autor teksta: Peter Svetina
Ilustrator postera: Damijan Stepančič
Prijevod poruke: Snježana Berak i Davorka Semenić Premec