Nagrada Ivan Goran Kovačić Evelini Rudan, a Goran za mlade pjesnike Vidi Sever

Evelina Rudan, Vida Sever (foto: Goranovo proljeće)

Evelina Rudan dobitnica je Nagrade Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu. Dodijeljena joj je za zbirku "Smiljko i ja si mahnemo (balada na mahove)“ u izdanju Frakture (Zagreb, 2020) u sklopu 58. Goranovog proljeća. Dobitnica nagrade Goran za mlade pjesnike je Vida Sever za rukopis "Suho mjesto".

Nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu dodjeljuje se bijenalno, naizmjenično s nagradom Goranov vijenac za izniman doprinos hrvatskoj poeziji, a dodjeljuje je SKUD Ivan Goran Kovačić u sklopu festivala Goranovo proljeće. Nagrada se sastoji se od novčanog dijela u iznosu od 10 000 kn, plakete te skulpture, rada akademskog kipara Igora Rufa. 

Nagrada Goran za mlade pjesnike, utemeljena 1977. godine, dodjeljuje se za najbolji rukopis autora/ice do tridesete godine života, koji/a prethodno nije objavio/la pjesničku knjigu. Goran za mlade pjesnike najznačajnije je hrvatsko priznanje za mlade pjesnike/inje, a sastoji se od objave nagrađenog rukopisa u uglednoj biblioteci Novi hrvatski pjesnici, u izdanju SKUD-a Ivan Goran Kovačić. 

Nagrade će dobitnicama biti uručene 21. 3. 2021. u 12 sati u Domu kulture u Lukovdolu, čime će se obilježiti početak 58. Goranovog proljeća. 

Smiljko i ja si mahnemo Rudan Evelina

Na ovogodišnji natječaj za Nagradu Ivan Goran Kovačić pristigao je 91 naslov, od kojih je 85 odgovaralo njegovim uvjetima i propozicijama. U finalu su za nagradu konkurirale također knjige: "Sang" Alena Brleka (HDP, Zagreb, 2019.), "Zablaće" Stipe Grgasa (Meandarmedia, Zagreb, 2019.), "Putovanje oko tijela" Marijane Radmilović (Meandarmedia, Zagreb, 2019.) i "Stope u snijegu" Nade Topić (Meandarmedia, Zagreb, 2019.)

Žiri u sastavu Dorta Jagić, Miroslav Mićanović i Branislav Oblučar jednoglasno je donio odluku da se nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu objavljenu u dvogodišnjem razdoblju dodjeli knjizi Eveline Rudan "Smiljko i ja si mahnemo (balada na mahove)".

Peta samostalna zbirka pjesama Eveline Rudan iznimno je postignuće u opusu ove pjesnikinje i važan datum suvremene hrvatske poezije. Riječ je o knjizi u kojoj se isprepliću jezična istančanost i zaigranost imaginacije, zavodljiva naracija i lirska neposrednost. Prepoznatljiva obilježja pjesnikinjinog stila ovdje su izdignuta na novu razinu; njezin govor dobio je na zamahu i lakoći – što zbog specifične kompozicije rukopisa, što zbog njegove provodne teme.

Na ovogodišnji natječaj za nagradu Goran za mlade pjesnike pristiglo je ukupno 69 rukopisa. Žiri u sastavu: Ivana Bodrožić, Miroslav Kirin i Ivica Prtenjača većinom glasova je kao najbolji odabrao rukopis Vide Sever, naslovljen "Suho mjesto". Žiri je također odlučio pohvaliti rukopis Silbe Ljutak pod naslovom "Normalna raspodjela", te nenaslovljeni rukopis Marije Zrilić.

Već sam početak rukopisa ove godine ovjenčanog nagradom Goran za mlade pjesnike otkriva zanimljivu neravnotežu između naslova i jednog od važnijih tematskih, metaforičkih i strukturnih rješenja koje autorica vješto koristi i kojima vrlo uspješno gradi svoju poetičku cjelinu kao i fragment. Riječ je o knjizi pjesama radnog naslova "Suho mjesto" u kojoj se na podosta mjesta pjesnikinja bavi upravo suprotnošću – vodom, rijekom, lokvom, morem, kišom. Nije naravno, riječ o slučajnosti, prije o svjesnoj igri za koju mogu povjerovati da je svojevrsni autorski znak ove knjige. Ta je strategija motivske raspolućenosti osobito očita baš u naslovnoj pjesmi ove knjige. U njoj pjesnikinja demonstrira svoje poetičke uporišne oslonce i vrlo snažno podastire i mogućnost da se iz kretanja, s ceste, iz nesigurne vožnje automobilom, u majčinom društvu, izradi cijela maketa privatnog pjesničkog svijeta koji će na kraju, na suhome mjestu otpiti gutljaj. Upravo su ti zapeti metaforički konopci ono što poeziju Vide Sever čini najzanimljivijim pjesničkim rukopisom koji je ove godine, među desecima drugih, stigao na natječaj Goranova proljeća.

Riječ je o urednom i promišljenom rukopisu, podijeljenom u cikluse, vidno konceptualiziranom i jezički destiliranom na tragu ponajboljih suvremenih uzora. Suho mjesto ističe se i svojom načitanošću, ali opet na tragu pjesnikinjine želje za prividnom neravnotežom, ne upliće svoja značenja prema unutarnjim kovrčama i čvorovima, jednostavno, ne komplicira s jezikom i njegovim mogućnostima, ne zatvara se, nego se gotovo dijaloški otvara spram svijeta u kojem pluta (na suhom mjestu) ili spram suputnika u tom plutanju. Upravo naslovna pjesma sjajan je primjer i solidna pozicija za motrenje ove mlade poezije. Osim višenamjenskih kontrapunkta, izmjene mjesta i glasova, u kretanju ustvari zaziva samo jasnu, čistu rečenicu koja će izliječiti nelagodu tog putovanja. To se, naravno, ne može dogoditi. I zato ostajemo u fragmentu, uz more, uz cestu, čekajući ma kakav spas. Ovdje se on vrlo nježno na trenutke skicira i u sljepilu, duhanskom dimu i mirisu mente.

"Suho mjesto" Vide Sever knjiga je obraćanja i pokušaja susreta sa smislom, jasnoćom i novim, promijenjenim poretkom. Ove su pjesme i skice i psalmi tog pokušaja, na trenutke vrlo snažni, a povremeno i djetinje krhki, poput ranice na kažiprstu koju, uz pokoju suzu, pokazujemo mami. I ta je mama u ovome rukopisu tek fragment, ali i golema, rotirajuća os od koje se treba maknuti, pred kojom treba napokon uzmaknuti. Ali naravno, niti to nije moguće u potpunosti. Srećom, taj je odnos vrlo intenzivno zadan i iz njega autorica crpi možda i najdojmljivije pjesničke slike i metafore. Izravno obraćanje mami u ovim decentnim i odmjerenim stihovima ima oblike i odlike malene eksplozije, trenutka u kojem se svijet raspada i nanovo stvara. Ta je emocionalnost odjevena u fini autorski jezik Vide Sever, uz onu spomenutu opreku na početku ovog teksta, najvažniji i najočitiji znak pjesničkog talenta i svijesti o gradnji pjesme, boravku u njoj i na kraju spasonosnom bijegu iz njezina ranjivog, suhog i mokrog tkiva.

"Suho mjesto" pridružuje se snažnim prvim knjigama Goranovki, zbirkama koje su od svog objavljivanja zadobile primjeren status u suvremenoj pjesničkoj produkciji. Spomenut ću samo knjige Ivane Bodrožić, Antonije Novaković ili Marije Andrijašević, sve redom promišljene i snažne pjesničke cjeline bez kojih bi posljednja dekada i pol hrvatske poezije bila znatno siromašnije mjesto. U tom je smislu knjiga pjesama Vide Sever značajan prinos na barem dvije razine: ove pjesme u sebi ne kriju, nego pokazuju mogućnosti pjesničkoga rasta i razvoja. Nesumnjivo je da je ovo prva knjiga autorice čija će se proizvodnja nastaviti i neće ostati samo na ovome zapisu. S druge strane natječaj Goranova proljeća za mlade pjesnike pokazuje svoju referentnu snagu, svježinu i mladost usprkos već zreloj, višedesetljetnoj dobi.

Ivica Prtenjača

Vida Sever rođena je u Varaždinu 2001. godine, gdje završava Prvu gimnaziju Varaždin. Sudjeluje u srednjoškolskim književnim natječajima kao što su LiDraNo, Poezitiva i Goranovo proljeće za srednje škole, u školskim književnim večerima te u književnoj tribini Učitavanje u Booksi. Pjesme su joj 2017. objavljene u časopisu Tema. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studira kroatistiku i komparativnu književnost.