NOVO! mASIAfucker Ilje Stogoffa

Hrvatsko filološko društvo i Disput u svojoj su zajedničkoj biblioteci «Na tragu klasika» upravo objavili roman «mASIAfucker» ruskog pisca Ilje Stogoffa. Ovo djelo neobična i naoko provokativnoga naslova zapravo su lirski zapisi o Dalekom Istoku i prvim godinama postsovjetske stvarnosti. Stogoff je jedan od najpopularnijih ruskih pisaca mlađe generacije, romani su mu prevedeni na dvadesetak jezika, a ovo je nakon romana "Trinaest mjeseci" (2004) i "Macho ne plaču" (2005), treća knjiga s kojom izlazi pred hrvatske čitatelje.

Premda je svojoj trećoj knjizi prevedenoj na hrvatski, Ilja Stogoff dao provokativan naslov «mASIAfucker», poštovatelji tog neobičnog ruskog pisca, dominikanca po svjetonazoru i ponašanju, zasigurno neće biti razočarani: nije riječ o prilogu trenutno vrlo popularnomu «smeću» (odnosno pomodnije rečeno: «trashu») ruske književnosti, literaturi koja je izgubila dušu u nametljivom dodvoravanju Zapadu, nego putopisu koji se svjesno prelio preko svojih žanrovskih rubova i pretvorio u nešto drugo, mnogo složenije od običnoga nadahnutog zapisivanja zemljopisnih dojmova. Stogoff se poput svojeg znamenitog sunarodnjaka Josifa Brodskog, romantičnog šetača, zaputio na Istok. No, dok je Brodski smrad i prašinu jedne nevjerojatne civilizacije poticajno iskoristio za razmišljanja o ruskoj poeziji, forsirajući tako retrospektivu kao način doticanja stvarnosti («Glazba je jedino područje u kojemu čovjek realizira sadašnjost» – tvrdio je skladatelj Igor Stravinski), Ilja Stogoff je na putu gledao kako se razlike u nekad beskrajno dalekim civilizacijama Istoka i Zapada polako brišu i kako čovjek u potrazi za senzacijama uvijek dolazi svojoj kući i tu nalazi ključne odgovore na pitanja koja ga muče.

Ilja Jurjevič Stogoff rođen je 1970. godine u Lenjingradu (ponovno, kao i prije, gradu Sankt Peterburgu). U «službenim» bilješkama na kraju njegovih knjiga obično piše da je radio kao čistač u nekom berlinskom kinu, učitelj povijesti u glazbenoj školi, glasnogovornik u mafijaškom kazinu, prodavač sportskih bicikala, ulični mjenjač deviza, urednik erotskog magazina, gastro-kritičar, tajnik u izdavačkoj kući i TV-voditelj, no on misli da u njegovu životu i nije bilo nekih zanimljivih činjenica pa radije ističe kako je prvih godina nakon raspada Sovjetskog Saveza marljivo plesao na važnijim rave-zabavama u rodnome gradu.

Pisati je počeo na nagovor znanca, a rezultat je bio «Imperatorova lubanja» («Čerep imperatora»), koji je potpisao pseudonimom Viktor Banev. Glavni junak bio je novinar po imenu Ilja Stogov, momak sklon svim vrstama poroka, od kojih je najstrašniji bio alkohol.
Iskustvo dodira s dnom, kako sam kaže, natjeralo ga je da se zamisli nad sobom: «Nisam imao ni posla, ni privatnog života ni budućnosti. Nisam imao novaca niti za najjeftinije cigarete. Moje jedine hlače su se raspale. Zato sam jednostavno dva tjedna sjedio kod kuće i čitao ogled engleskog bibličara Petera Creefta o Propovjednikovoj knjizi.
Tamo je Creeft tumačio da na svijetu postoji pet varijanti smisla života. Samo pet. I nijedna ništa ne vrijedi: taština nad taštinama i sve je taština (Propovjednik, 1,2). Može se živjeti zbog novca. Ili radi zadovoljstva. Može se živjeti čak i zbog bližnjega. Ali, sve je to - taština nad taštinama i sve je taština.
Odložio sam knjigu i zapanjio se. Samo pet? Sutradan sam ispod kauča izvukao stari pisaći stroj i za 9 dana napisao «Mačo ne plaču». Pisao sam 18 sati dnevno. Na kraju su mi prsti tako natekli da se nisu mogli savijati» – rekao je. Roman «Mačo ne plaču» preveden je na desetak svjetskih jezika, među kojima i na hrvatski. Priča o duhovnom rasapu prvih postsovjetskih godina i metežu tranzicije donijela je međunarodnu slavu autoru i ekranizaciju romana. Prvi pak na hrvatskom objavljen roman «Trinaest mjeseci» (2004) postao je omiljeno štivo onih koji traže smisao života onkraj svakodnevice.

Roman «mASIAfucker» objavljen je 2002. godine i nominiran za prestižnu nagradu «Nacionalni bestseller» (ili u žargonu: «Nacbest»). Kritika je bila oduševljena, neki su čak tvrdili da će Stogoff, ne dobije li Nobelovu nagradu, svakako zaslužiti spomenik u rodnom gradu. Ovo djelo, napisano u stilu «pesimističnog realizma», mnoge je ozbiljne kritičare navelo na usporedbu s remek-djelima Venedikta Jerofejeva i Josifa Brodskog, dok se čudnim naslovom nije bavio nitko. Piscu je tek nedavno neki novinar postavio pitanje što zapravo znači «mASIAfucker». «Ne znam – odgovorio je Stogoff – tu riječ čuo sam od jednog tipa kojemu je to bila poštapalica. Mislim da ni on ne zna što bi to bilo.»

Nakon «mASIAfuckera» Ilja je Stogoff objavio roman «1,000.000 eura» («1,000.000 evro», 2003) i poučnu pripovijest «Muke Isusove» («Strasti Hristovy», 2004).