Poezija u drugom filmu: Suzana Kos
Održava se
16.11.2023. u 19:30h
16.11.2023. u 19:30h
Na pjesničkoj tribini Poezija u drugom filmu, u četvrtak 16. studenog u 19.30 u Kinoteka Baru, gostuje pjesnikinja Suzana Kos. Bit će predstavljena njezina prva pjesnička knjiga Dante (MeandarMedia, 2023).
O posebnosti njezinog pjesničkog jezika, te o dugom i slojevitom procesu nastanka knjige, uz autoricu će govoriti pjesnikinja, teatrologinja i književna kritičarka Nataša Govedić.
Tribinu vodi: Sanja Baković
Organizatori: Centar za knjigu & Kinoteka Bar
VIŠE NIJE VAŽNO JE LI BOG ŽIV / Suzana Kos
dvije blatnjave golubice pojavile su se na šabat. bile su tuđe.
veoma stvarne. u kutu je bog, u tom određenom trenutku dok
su pjevale, prekrio rukama usta. ti si mi rezala kosu koja je već prerasla tabane. rekla si da je to kosa lady magdalen iz svete
zemlje kojom će se omotati magovi i mađioničari. govorila si da
će mi zariti blještave sablje u utrobu, da poteče crveno i crno, u
kojima će se gnijezditi pauci, miševi i crvendaći.
poželjela sam gola istrčati van s bodljama ježa zabodenim u leđa, da mi se niz talk potiljak i hrbat, zore strmoglave u čistu vječnost, bestežinsko stanje. moj bog protrčao je pored mene i rekao
gledaj me. zamišljam njegova isprepletena crijeva na slici georgie o'keeffe iz daleka, blizu. vise s oštrica. izazivaju mučninu. mogla
bih se zavući u njegova usta i procvjetati u golemoj praznini u liliane nejednakih rubova, divnih veličina. to uvrnuto mjesto
moja je bajka u kojoj moje tijelo ne proizvodi zvuk dok pada, na raskršće suprotnih oceana na kojem će zaspati prekriveno kosom koja je lijepa kao pariz dvadesetih.
dvije blatnjave golubice pojavile su se na šabat. bile su tuđe.
veoma stvarne. na nišanu kalašnjikova je slatko dijete zlatne kose. pod nogama joj bog, želatinozan i roz, razapet na križu, rasječen
na pola. u rozom daj mi oči, raskrvarili su moje. prislanjam uho
na njegova leđa dok govori unatrag. rebra mu se rastavljaju; ima
li išta intimnije od toga? odrubila sam mu glavu bez straha da će me otkriti.
zora je puna žalosnih zvukova, maglovita i mokra. iz
sljepoočnica puštam sove. polijeću u kičmene oblake, u
gomilama. njihove sjene padaju mi preko bradavica. u tami pupka svijaju se i množe. vjetar je nepredvidiv i lomljiv, kvari moju
bol. kroz procvali glog, opipljiva i nježna, curi gertrude stein u
moje očne duplje od mjedi. njeno tijelo postalo je srce. njeno srce crvene je boje. bojim se da ću se rašiti, ako počnem plakati. moja kosa bila je lijepa kao pariz dvadesetih.
Suzana Kos (Varaždin, 1981) živi u Zagrebu, profesionalno je angažirana u korporativnom sektoru. U zagrebačkom Centru za kreativno pisanje pohađala je više različitih tematskih radionica pisanja (poezija, roman, književna kritika), a potom je nastavila raditi s grupom pjesnikinja neformalno organiziranih u pjesnički kružok pod imenom G - rupa. Objavljivala je u časopisu Tema. Neke su njezine pjesme objavljivane na stranicama za književnost na društvenim mrežama. S pjesničkim kružokom G - rupa čitala je i sudjelovala na manifestacijama kao što su: Poezija u dvorištu, Noć knjige, Noć kazališta, Inteliber, Projekt Ilica Q'art, Festival željezara.