Predstavljanje knjige Sanje Lovrenčić 'Žrtvovanje čarolije'

Održava se
14.03.2025. u 19h

U petak, 14. ožujka, u 19 sati, u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke naklada Mala zvona predstavlja knjigu eseja Sanje Lovrenčić posvećenu životu i djelu Ivane Brlić Mažuranić. O knjizi će, uz autoricu, govoriti i njezina urednica Lidija Dujić. Ulomke iz teksta čita Urša Raukar.

Žrtvovanje čarolije Lovrenčić Sanja

Knjiga Sanje Lovrenčić „Žrtvovanje čarolije” može se smatrati – prema riječima same autorice  – završetkom njezinog dvadesetogodišnjeg bavljenja životom i djelom Ivane Brlić Mažuranić. Na početku tog dugog puta postavila je dva jednostavna pitanja: tko je zaista bila Ivana Brlić Mažuranić i zašto je pisala tako kako je pisala? Ne našavši odgovor na prvo pitanje u tada dostupnoj literaturi, prihvatila se proučavanja neobjavljenih arhivskih materijala, što je naposljetku urodilo biografskim romanom „U potrazi za Ivanom” (2006.), za koji je dobila nagradu „K.Š.Gjalski”. 

Tijekom daljnjeg iščitavanja objavljenih i neobjavljenih tekstova Ivane Brlić Mažuranić, kao i pomoćne teorijske literature, održala je nekoliko predavanja te u časopisima objavila dva duža eseja – ti su tekstovi poslužili kao polazište za njezinu knjigu „Žrtvovanje čarolije”. U toj knjizi autorica daje odgovor na svoje drugo pitanje, tumačeći, iz perspektive feminističke književne kritike, žensku čaroliju u „Pričama iz davnine” i dvostrukost lika djevojčice Gite iz „Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića”; još jednom se vraća Ivaninom mladenačkom dnevniku, koji joj je poslužio kao jedan od izvora za biografski roman, te na koncu govori i o tekstovima iz posljednjeg desetljeća spisateljičina života, prepoznajući u njima kao i u autoričinoj intimnoj stvarnosti simptome istog odricanja od slobodne imaginacije koja je bila sposobna stvoriti „čaroliju” ranijih tekstova. 

Knjigu zaključuje na pomalo neočekivan način, ciklusom pjesama „Deset predmeta za portret Ivane Brlić Mažuranić”; u njemu se očituje emotivnost i empatičnost autoričinog odnosa prema spisateljici čiji je život toliko istraživala, promatrajući ga kao jednu od paradigmi ženskog položaja u književnosti patrijarhalnog svijeta.

odvezujem tanku vrpcu –

crvena je boja koju joj dajem, izblijedjeloj u sjećanju – nije tvoja, tvoja je? – 

poderati, piše u gornjem desnom uglu pisma –
spaliti ljubičasta slova?

uronjena u vrijeme, čak i boja tinte je nepouzdana –

poderati, piše siva olovka

nekoć možda plava, sad ljubičasta, ta posljednja boja 
za posljednji glas –

ta zatajena, ta sivim nepoderana – nespaljena – samo skrivena
                                                                       zavezana –

izmaknula kao djevojka nad kojom se krvnik sažalio
pa okrutnoj majci umjesto njezinog srca donio životinjsko –
sačuvana ispod tanke vrpce koju razvezujem razvezujući vrijeme,
izranja završna dionica u kojoj sva ogledala govore istinu –

ispisujem skriveno – ljubičastom tintom