Program javnog čitanja Tko Čita? predstavlja Ružicu Aščić i Laru Mitraković
Održava se
10.12.2016. u 19h
10.12.2016. u 19h
Tko Čita? je program javnog čitanja autorica i autora rođenih od 1980-e godine naovamo, a ove subote predstavlja dvije autorice, jednu afirmiranu i nagrađivanu, i drugu koja će to (vjeruju mnogi) tek postati. Riječ je o Ružici Aščić i Lari Mitraković.
Razgovarat će se o Ružičinom hvaljenom prvijencu, zbirki priča „Dobri dani nasilja“, Larinoj tek objavljenoj zbirki pjesama „Brojenje pogrešaka", te o pisanju i životu onako općenito.
Čitanje će se održati u potkrovlju zagrebačke Galerije SC-a s početkom u 19 sati.
Razgovor moderira Andrija Škare.
Ružica Aščić (1987.) je završila studij povijesti i novinarstva. Prvu kratku priču objavljuje 2008. godine, a proza joj je zastupljena u antologiji "Bez vrata, bez kucanja", časopisu Keine delikatessen, Re, Fantom slobode te na mnogim internetskim portalima.
Dvostruka je dobitnica nagrade Marin Držić za drame Košnice i U meni raste. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratke priče Vladimir i Ruke koje su dirale ribu.
Za prozni rukopis "Dobri dani nasilja" osvojila je nagradu Prozak za mlade autore za 2014. godinu. Istoimena debitantska zbirka izašla joj je 2016. godine u izdavačkoj kući Hena com.
Lara Mitraković rođena je 1992. u Splitu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je na otoku Visu. Studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poezija joj je objavljena u „Hrvatskoj zori“, glasilu Matice hrvatske Vis, u dvije zbirke književne grupe Poeziranje „Poeziranje“ i „Odgovori“, časopisu „Mogućnosti“, časopisu „Zarez“ te u zborniku Društva hrvatskih književnika „Hrvatska mlada lirika 2“.
Ove je godine pobijedila na natječaju za hrvatsku književnu nagradu Grada Karlovca „Zdravko Pucak“ rukopisom „Brojanje pogrešaka“. Članica je mlade književne grupe „90+“.
Dobri dani nasilja
- Hena com 06/2016.
- 228 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789532591361
Prva zbirka priča Ružice Aščić 'Dobri dani nasilja' donosi 23 kratke priče koje se bave svakodnevnim Zlom i vjernim mu pratiteljem Nasiljem, a samo iznimno i Nepravdom, ali na vrlo nesvakodnevan način. Zlo pronalaze u ljudskim zakutcima, u svojevrsnom naturalizmu duše koji, pomalo distancirano, bilježe. Njihovi likovi su uglavnom lišeni empatije, pa onda i standardne psihologije i motivacije.